Ove godine Centar za mlade Čakovec obilježava 15. godinu postojanja, a klub Prostor, koji je sjedište udruge „CeZam“ i baza većine programa, obilježava 10. godinu. Osim kreiranja edukativnih, kulturnih i kreativnih sadržaja za sve građane, Prostor je klub koji se može pohvaliti respektabilnim brojem glazbenih sadržaja održanih u posljednje 4 godine (više od 150 u klubu i diljem grada) te je jedan od rijetkih održavatelja, ali i kreatora urbane kulture Čakovca, te alternativne scene u RH i široj okolici. Ugošćivana su mnoga svjetska imena, a spomenimo da su od glazbenih žanrova zastupljeni punk, metal, rock, hard rock, etno, stoner, reggae, dub, psy trance, hardcore, crust, ska punk, blues, eksperimentalna glazba, dok smo imali priliku slušati bendove iz SAD-a, Kanade, Rusije, Australije, Nizozemske, Njemačke, Mađarske, Austrije, Irske, Francuske, Škotske, Češke, Slovačke iz gotovo cijele Hrvatske i Srbije te Slovenije.
U petak 30. ožujka u Prostoru će nastupiti zagrebački dečki Pips Chips & Videoclips. Najavljujući koncert frontmen Pipsa, Dubravko Ivaniš – Ripper odgovara na pitanja vezana uz djelovanje benda.
* Na koji je način glazba osamdesetih i devedesetih utjecala na tvoj glazbeni izričaj i koje bi izvođače izdvojio kao najutjecajnije na stvaralaštvo vas kao benda? Koje su ključne razlike između današnje scene kada je rokenrol na marginama i scene devedesetih kada ste takoreći bili u mainstreamu?
– Naš svijet je u stalnoj mijeni. Zadnjih 30-ak godina obilježila je tehnološka revolucija nezabilježena u ljudskoj povijesti, toga treba biti svjestan. Taj proces traje i trajat će. Mijenja nas, mijenja našu percepciju. Svega, pa i muzike. A odrastali smo u analognom svijetu. Klinci će vrlo skoro odrastati u čistoj virtuali. I globalno rock nije hype kao što je bio 70-ih ili 80-ih. No, on ima svoje bitno mjesto u svjetskoj pop kulturi i kulturi 20. st. općenito i stoga je prisutan i u ovom vremenu. Na mjestima gdje je kultura diskontinuirana u svakom pogledu, na mjestima koja su u svim društvenim pojavnostima nestrukturirana, neselektivna diferencijacija više dolazi do izražaja. S druge strane, pogledaj lineup ovogodišnjeg IN Musica. Dolaze svjetski rock lipicaneri, izvođači danas izuzetno relevantni. Tek na kraju odgovora iznenadit ću te možda svojim viđenjem Pipsa – mi sebe ne doživljavamo isključivo rokenrol bandom. Odavno…
* Koliko je odrastanje u Novom Zagrebu utjecalo na formiranje tebe kao osobe i umjetnika?
– Ključno. Znaš, ja sam prerastao kvart, to nije sporno, ali primjećujem u ovim svojim zrelim godinama… Kad me jebu u mozak i ja to trpim i trpim, ili kad samog sebe jebem u mozak… na koncu imam reakciju zapruđanca. Prepoznam se u njoj i bude mi zabavna. I u pjesmama, i u javnom i u privatnom životu. Ipak sam ja iz kvarta, to nikad neće otići iz mene, dapače.
Pjesme ostaju, mi smo prolaznici
* Kako gledaš na činjenicu da vas nakon 7 albuma i 25 godina karijere određene skupine ljude poistovjećuju isključivo s pjesmom “Dinamo ja volim”?
– Pitaš me za ljude koji nikad nisu bili na našem gigu i eventualno znaju maksimalno 4 naše pjesme. Vidiš, utoliko smo, jer u pitanju je prilično ogromna skupina koja zna DJV, mi Pipsi dio kulturne baštine ove zemlje. Naime, to uopće nije primarno naša publika, ali ta činjenica da će te poneka tvoja pjesma nadrasti i nadživjeti jest postignuće. Inače, upoznao sam tijekom godina mnogo ljudi koji znaju za DJV, a pojma nemaju o PCVC, nemaju pojma da sam autor. Baš sam ponosan i na to; pjesme ostaju, mi smo prolaznici. Tako treba biti!
* Jesu li PCVC bend s rokom trajanja ili pak mogu svojom kreativnošću i karizmom nastaviti dopirati do mlađih generacija?
– Buraz, kaj pričaš, pa prosječni vijek bandova, čak i onih koji su dobrano zapišali povijest je manje od 8 godina. U našoj osobnoj piše da za mjesec dana imamo 26. 26 godina sam svaki dan na probi i u studiju. 26 godina imamo gigove, 26 godina to mi je jedino zanimanje, 24 satna preokupacija. Na koncertima i dandanas imamo dvadesetogodišnjake, bebice koje se nisu ni rodile kad smo radili „Shimpoo“, pa ni „Fred Astairea“. Da sutra zatvorim butigu, meni ovo ima smisla. Uveo sam prije godinu i pol sistem – svakih pola godine objavljujemo novu pjesmu. Rekao sam bendu – „nema pjesme, nema nas“. To zapravo znači da stalno moramo šljakati, stalno upirati, stalno napredovati. Bend mora imati jako opravdanje za postojanjem, imamo odgovornost prvenstveno prema sebi, a posljedično i prema publici.
* Fizička izdanja sve su manje popularna među publikom. Što misliš koji su drugi potencijalni izvori komercijalizacije glazbenih proizvoda?
– Pjesma nađe put. Taman da ti je kroz pljuvačku slinom prenesem. Bliska budućnost je konzumacija personalizirane muzike koju će „samo za tebe“ „komponirati“ AI. Ta muzika će biti esencijalni dio naših potomaka, digitaliziranih i čipiranih. Sve potrebe, intelektualne i intuitivne, bit će virtualno kontekstualizirane. Ovo je samo prijelazni period u kojem možemo uvidjeti tendencu. Pojam materijalne tjelesnosti općenito postaje „out“.
Ideja je vječna
* Pomažu li i na koji način Pipsi kao etablirani bend mladim i neafirmiranim nadolazećim snagama? Postoji li koji mladi bend koji bi se u sljedećih nekoliko godina mogao prometnuti u svojevrsnog nasljednika onoga što vi predstavljate na hrvatskoj sceni?
– Ne znam, stvarno ne znam. Ako imaš bend ili si na neki način baviš mjuzom, ako si k’o klinac devedesetih ubrao Pipse, to mora imati reperkusije na tvoj rad. Pa makar i nesvjesno. Možeš pritom svirati deep house i trap. Jebiga, riječ je o ideji, ona ima svoje nositelje koji su smrtni, ali ideja je vječna. Mi smo nekoć zajahali na nju kroz bendove na kojima smo odrastali, kasnije je permutirali, svijet ide dalje.
* U kakvom su ti sjećanju ostali dosadašnji koncerti u Čakovcu i kaj očekuješ od ovog nadolazećeg nastupa u manjem alternativnom, ali rasprodanom klubu u kojem su gostovanja bendova vašeg profila prilično rijetki?
– Kad bolje promislim, mi smo u Čakovcu svirali od samog početka karijere (je li se klub zvao „Ox“?), dobro se sjećam Crnog mačka u sportskoj dvorani, sve do koncerata u Klubu mladih. Prošle godine smo svirali u parku na otvorenom. Super nam je da opet sviramo u klubu, bolje se koncentrira energija, u maloj kutiji mala je entropija. Bit će veselo, dopelajte svoje guze na Pipse!
Pripremio: Hrvoje Lesar
Foto: Zlatko Vrzan
