Zagrebački Velesajam ove godine obilježava 110 godina. Nedavno je uz tradicionalni međunarodni sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije AMBIENTA – 46. ove godine prvi put organizirao i umjetnički sajam Zagreb Art Fair. Čast i priliku sudjelovati na njemu dobila je i umjetnica Lidija Jelena Jurčec kao jedina sudionica i predstavnica likovnog stvaralaštva iz Međimurja. Druženje slikara, kipara i fotografa te galerista iz Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske trajalo je od 9. do 13. listopada uz brojne radionice i susrete. Odjeci sajma su i više nego pozitivni što potvrđuje i naš razgovor s Lidijom.
* Tvoje sudjelovanje na Art Fairu došlo je temeljem poziva organizatora?
– Na sam blagdan Velike Gospe primila sam poziv organizatora da se uključim u manifestaciju Art Fair Zagreb, nove teme unutar sajma Ambienta, gdje će svoja umjetnička djela predstaviti slikari, kipari, fotografi i galeristi. Zaintrigiralo me je središnje mjesto susreta i okupljanja umjetnika iz devet zemalja i prezentacija djela suvremene likovne umjetnosti širokoj publici.
Reljefne apstrakcije s motivima jedra
* Što si izlagala, koju seriju radova? Je li bilo novih djela?
– Na ovogodišnjem Zrinski Art festivalu izložila sam nekoliko reljefnih apstrakcija s motivima jedra i vjetra pa sam tako nastavila i na Art Fairu u malo većem opusu uz pridodane planinarske reljefe. S time da je tu krenula jedna nova priča, Razgovori sa Jacksonom Pollockom. Naime, imam naviku kad radim jedno platno, uvijek paralelno radim i drugo, sasvim suprotno tematski i tehnikom onom prvom. Dakle, uz sve što radim, uvijek paralelno radim dripping na temu muzike koju slušam. Zanimljiv mi je bio susret u Zagrebu sa čovjekom koji je galerist Pollocka i njegova potpora za ideju koju radim.
* Kakva je bila atmosfera i druženje s drugim autorima i publikom, odnosno kakve si dojmove donijela kući?
– Organizator je uspješno suprotstavio romantičnu talijansku razigranu umjetnost i pedantnu njemačku odmjerenost i suzdržanost, bilo je vrhunskih autora hiperrealizma, moderne umjetnost, dizajna, kiparstva…Nezahvalno mi je izdvajati bilo koga jer u konačnici imena uopće nisu važna. Bitno je na koji način emocija autora komunicira sa promatračem. A subjektivno zapažanje..bila mi jako zanimljiva ta produkcija moderne umjetnosti koja bi uskoro mogla postati i ekološki problem.
“Budno emotivno interaktivno” slikarstvo
Lidija iako je zdravstvene struke sjajno istražuje svoj umjetnički izričaj u kojem često promišlja o definiciji likovni amater ili amaterski umjetnik:
– Ja sam Artoid ! Kao što sam jednom rekla, Homo Artoideus. Ne postoji po Darwinu, ali u tu skupinu ubraja sve nas koji živimo taj “art”. S obzirom da do dana današnjeg nitko nije definirao što je to umjetnost, onda je zapravo ne možemo ni tražiti ni definirati što ona nije. Tako da sam se riješila tog problema ” stavljanja svog rada u neke konvencionalne kategorije” . Unosim sebe i svoj bioenergetski sustav u svoj u rad sa svih pet osjetila, sve to u paketu interpretiram na svoj specifičan način i uživam u tome. Funkcioniram na energetskoj razini u prirodnom sustavu, stapam svoj kreativni likovni rad sa svakodnevnim životom. Ne tražim moment opravdanja svog umjetničkog rada. Eto, stvaram neko “budno emotivno interaktivno” slikarstvo.
* Što misliš što je ključna razlika između profesionalnih i amaterskih umjetnika?
– U Hrvatskoj se vrednuju akademski slikari koji sa završenim obrazovanjem dobivaju status profesionalnih umjetnika. Amaterskim umjetnicima uglavnom nije dozvoljeno ili je jako teško ostvarivo izlaganje u državnim muzejima ili državno verificiranim prostorima. Na Art Fairu u Zagrebu sam imala prilike upoznati kolege iz inozemstva koji nemaju te probleme jer se u galerijama uglavnom vrednuje kvaliteta kreativnog stvaranja.
Anđeli i nova izložba
* Svoje stvaralaštvo predstavila si čakovečkoj, varaždinskoj i preloškoj likovnoj publici. Uz pohvale, umjetnici doživljavaju i kritičke osvrte. Kako podnosiš kritiku?
– Prestala sam slikati nešto da se dopadne drugima. Iskrena sam u svom radu, unosim sebe u rad i uvijek mi je drago kad vidim da se nekome ne sviđa moja slika. Znači da sam pomogla nekome da upozna sebe. Također mi je uvijek drago kad vidim da netko moj rad prihvaća sa smislom za humor. Znači da je čovjek zdrav.
* Što u tvom umjetničkom radu slijedi nakon zagrebačkog izlaganja?
– Malo nam kasni hladnije vrijeme, ali obično sa prvim paljenjem kamina dolazi inspiracija za anđele. Vodi me figura anđela kao suptilna energija, toplina, dodir, pripadanje.
Pripremam jednu manju izložbu u tehnici mix medije u prostorijama Županijske bolnice Čakovec, gdje radim. Nastavljam diskusije sa Jacksonom Pollockom .
foto: rr
