Međimurje se ponosi s još jednom doktoricom društvenih znanosti. Čakovčanka Lidija Bajuk diplomirala je 1988. na Višoj učiteljskoj školi u Čakovcu, a dodatno još 1996. u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Deset godina radila je kao učiteljica u dvije međimurske osnovne škole. Okušala se i na mjestu glazbene urednice u Školskoj knjizi, a trinaest godina djelovala je kao profesionalna umjetnica. Diplomirala je 2009. etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na poslijediplomskom studiju hrvatske kulture ove je godine doktorirala na temu Odjeci slavenskog mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja. Od 2012. zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku, kao drugi međimurski znanstvenik nakon Vinka Žganca koji je Institut 1948. utemeljio.
Od “Zore djevojke” do doktorice društvenih znanosti
* U fokusu Vašega znanstvenog interesa je hrvatska tradicijska glazba, međimurska kulturna baština i slavenska mitologija, što je i tema Vašega doktorskog rada. Što je sukus toga znanstvenog istraživanja?
– Moja doktorska disertacija prvo je interdisciplinarno i sustavno istraživanje nematerijalne kulture Međimurja u kontekstu indoeuropskih i slavenskih kultura. Sadrži nekoliko etnološko-filoloških istraživanja, etnomuzikološko iščitavanje plesnih međimurskih napjeva u kontekstu slavenskoga mita, astroetnološko promišljanje o međimurskim i drugim hrvatskim izvanliturgijskim obrednim napjevima te folklorističku usporedbu napjeva kotoripskog kola iz Međimurja i kolenda iz Dubrovačkog primorja. Pretpostavljam da im je povijesno ishodište u srednjovjekovnoj Bosni, posredstvom hrvatskih narodnih vladara i plemićke obitelji Zrinski. Tu su i šamanastičko-mitološka zapažanja o međimurskome ophodnom pol(j)ežaju/pol(j)ežaru i svatovskom pozoviču, toponomastička o četvrtoj točki slavenske sakralizacije krajobraza i o mogućim slavenskim kultnim mjestima na području Međimurja te etno(koreo)loška o međimursko-ukrajinskim kulturnim poveznicama.
Nastup Lidije Bajuk u programu obilježavanja Svjetskog dana kravate u Zagrebu prošle godine
Kulturna baština treba živjeti među svojim nositeljima
* Međimurje je prepuno priča o nadnaravnim bićima. Ima li tu prostora i mogućnosti da na znanstvenim osnovama pokrenemo prodorniju turističku priču u smislu povezivanja kulturne baštine i turizma?
– Ima. U zadnje dvije-tri godine zaživjelo je nekoliko malih projekata kojima su tema međimurska mitska bića. Lijepo je kad se oko nje okupe vrtići i škole, priča za djecu i dječje kreativnosti nikad dosta. Međutim, to su mahom lokalni pedagoški projekti na razini dosjetke. Da bi se znanstvene spoznaje o kulturnoj baštini uključile u turističku ponudu, trebao bi se na županijskoj razini okupiti ekspertni tim predstavnika lokalnih zajednica, stručnjaka, gospodarstvenika i znanstvenika, zatim zajednički odlučiti što se želi, strateški to isplanirati i sustavno sprovoditi planirano u odgojno-obrazovnim, muzejskim, promidžbenim, turističkim institucijama i ustanovama. Tako bi se izbjegle pogreške, nedorečenosti, paušalnosti, pomodnost, kič itd. Da bi kulturna baština bila dijelom turističke ponude, ona mora živjeti ili zaživjeti među svojim nositeljima.
U planu dokumentarac o kotoripskom kolu
* Titulu koju ste stekli obranivši doktorski rad zasigurno je novi vjetar u leđa vašim novim projektima. Koji su akademski planovi nakon doktorata?
– Zbog doktorata neki su već gotovo dovršeni ili započeti projekti morali pričekati: drugo, trojezično izdanje multimedijske knjige Matapur – Prirodna i kulturna baština Međimurje, zatim jedan podravski multimedijski projekt, album hrvatskih pjesnika koje sam uglazbila, pa štrigovski zbornik radova. Nakon našega prvog etnografskog filma Nagrišpane traverse, snimljenog na Dugom otoku, moj suprug i ja ove godine planiramo početi snimati drugi film, i to na moju kalničku temu koja bi mogla biti druga doktorska tema. Ozbiljan dokumentarac o kotoripskom kolu, koji također želim snimiti, morat će pričekati veću zainteresiranost lokalne zajednice. Naime, suprug i ja možemo snimati visoko profesionalne filmove. Oni nam omogućavaju neko zajedničko vrijeme oko tema koje nas zanimaju i kojima bismo željeli pridonijeti kulturnoj slici Hrvatske u zemlji i inozemstvu. Oni su naš mali doprinos hrvatskim lokalnim zajednicama i da bi se ostvarili, mora postojati dvosmjerna komunikacija. Naravno, tu su još tekuća sudjelovanja na znanstvenim skupovima, objavljivanje znanstvenih radova, nastavak započetih terenskih istraživanja u donjem Međimurju.
Primila Nagradu “Zvonimir Golob” za 2018. godinu
U Društvu hrvatskih književnika 19. veljače u Zagrebu Lidiji Bajuk uručena je Nagrada “Zvonimir Golob” za 2018. godinu, za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koju dodjeljuje Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Što joj ta nagrada znači, umjetnica Bajuk ističe:
– Nagrada je društveni poticaj za amblematski društveni angažman, dobra prigoda za introspekciju. Ona omogućava vidljivost umjetnikovu nastojanju oko mijenjanja svijeta nabolje, koje pokreće kritična masa ulančanih umjetničkih djela niza autora. Na spomenuti natječaj pristiglo je oko 800 pjesama, a prvi put je nagradu osvojila kajkavska pjesma, i to na međimurskoj kajkavštini. Pjesma Z tvojih rok ljubavna je pjesma s posvetom, moj stihovani doktorat u malom.
