INTERVJU: Zvučni album ,,Senjico senjala’’ i knjiga „Međimurska popevka“ Lidije Bajuk

Lidija Bajuk
Na obljetničkom izdanju povodom 30 godina javnoga glazbovanja su i tri međimurske popevke: Snočka sam senjala, Tri su mi junaki i Život mi je kakti nočka

Diskografska kuća Scardona iz Zagreba objavila je obljetnički album ,,Senjico senjala’’ etnoglazbenice Lidije Bajuk. Album donosi zvučni zapis uživo s njezina slavljeničkog koncerta održanog 15. listopada 2015. u zagrebačkom Histrionskom domu zahvaljujući dobrohotnosti Zlatka Viteza. Lidija je tim koncertom proslavila trideset godina javnoga glazbovanja. Koncert su predložili i poduprli Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus. Uz Lidiju je na sceni gostovalo jedanaestero zagrebačkih i međimurskih glazbenika.

– Pet je godina trebalo da album ugleda svjetlo dana jer sam u međuvremenu pisala i obranila doktorsku disertaciju. S obzirom na situaciju u hrvatskoj diskografiji i najnovije okolnosti povezane s epidemijom, raduje me što smo ovaj slavljenički poduhvat okončali. Koncert je rezultat timskog rada, mnogo je prijatelja i volontera sudjelovalo u njegovu ostvarenju. Prvi put je, zajedno sa mnom, na sceni bilo toliko glazbenika. Budući da ne živimo svi u istom mjestu, sa snimkama zagrebačkih proba u stanu harfistice Marije Mlinar sam dolazila sam na probe u Čakovec i obratno pa su probe bile otkačene, vesele i nadahnute.

Album sadrži 21 tradicijski napjev iz cijele Hrvatske, donosi presjek najvećih uspješnica s prethodnih albuma u novim obradama i nekoliko Lidijinih autorskih skladbi. Nesklona glazbenom i vizualnom etnokiču, Lidija se prisjeća koncerta na kojem je album snimljen:

– Sklona japanskom minimalizmu, priklonila sam se jednostavnoj scenografiji kako bi lica i ruke glazbenika bili još istaknutiji. Umjetnici Zvjezdana Jembrih i Juraj Kokeza decentno su osmislili scenu pomoću mreže i raznobojnih papirnatih ruža koje u Međimurju zovemo kinč. I naša raznovrsna glazbala bila su dio te scenografije. Međimurska glazbena ekipa – Ladislav Varga i Marko Žerjav, Lea Šprajc i Ivana Tkalec – svojim su sviračkim umijećem i krasnim glasovima zaokružili koncertnu sliku. Na cimbalu je svirao Andrija Maronić, na violončelu Stanislav Kovačić, na tradicijskim žičanim glazbalima Jadran Jeić, na harfi Marija Mlinar, na bubnjevima i udaraljkama Branko Trajkov. Osim Stjepana Večkovića na puhačkim tradicijskim glazbalima, pridružio nam se i mladi glazbenik Stjepko Zebec koji je nakon koncerta otputovao na studij kompozicije i bas-gitare u Ameriku. To mu je bilo prvo veliko koncertno iskustvo. Koncert je tonski uspješno snimljen zahvaljujući tonskom majstoru Lorinu Zoviću iz Rijeke, a slikovno zahvaljujući majstoru svjetla Borisu Popoviću te mojem suprugu i redatelju Anti Roziću i njegovim suradnicima Sandiju Novaku, Miši Orepiću, Janku Gradelju i, nažalost u međuvremenu prerano preminulom, Damiru Cimperšaku. Koncert će uskoro biti prikazan i na hrvatskoj televiziji.

Lidija Bajuk
Album je luksuzno opremljen bogatom knjižicom od 32 stranice. Sadrži životopis autorice, njezine osvrte na hrvatsku tradicijsku glazbu, osvrte na tradicijska glazbala i njezine glazbene suradnike

Ljevak uskoro objavljuje Lidijinu knjigu ,,Međimurska popevka’’

Lidija je vrijedna čuvarica etnoglazbe i međimurske popevke. Kantautorica, doktorica znanosti, etnologinja, antropologinja, učiteljica razredne nastave i školska knjižničarka vrijeme proljetnog korona lockdowna gotovo i nije osjetila jer je zdušno pripremala novu knjigu:

– Sveobuhvatnu knjigu o međimurskoj popevki nemamo. Baštinili smo od prethodnika i suvremenika mnoštvo rasutih podataka u raznovrsnim publikacijama o Međimurju. Pročitala sam sve „Hrvatske kajkavske kolendare“ u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, brojne pjesmarice, monografije, objavljene radove povjesničara i povjesničara umjetnosti, etnologa, etnomuzikologa, kroatista, dijalektologa, teologa itd., koji zadiru u tu temu. Izdvajajući i bilježeći njihove podatke i promišljanja, došla sam i do nekoliko vlastitih teza. Sve to gradivo nastojala sam strukturirati u suvislu cjelinu. Tijekom rada na knjizi sanjala bih samu sebe u knjiškom rudniku, u Borgesovoj beskonačnoj biblioteci… Od srca zahvaljujem velikom broju pojedinaca koji su mi pomogli podacima i fotografijama. Zahvalna sam i svojoj obitelji koja je strpljivo podnosila moj višemjesečni danonoćni rad. To je bio jedini način za dovršenje knjige koju zapravo pišem godinama, no intenzivno od početka veljače, nakon poziva Naklade Ljevak. Knjiga o svjetovnoj i nabožnoj međimurskoj popevki, o međimurskim pjevačima u prirodnim, povijesnim i obredno-običajnim kontekstima, o međimurskoj popevki u izobrazbi, medijima i primjeni, sve do njezine zaštite na nacionalnoj i svjetskoj razini, uskoro će biti objavljena, nadam se, kao zanimljiv i koristan izvor podataka na jednom mjestu. A dopunama i novim spoznajama nadam se u barem još jednom, dopunjenom izdanju i sljedećoj knjizi s međimurskim mitološkim temama.

Na kraju nam je Lidija kazala: – Nadam se kako je nećemo predstavljati samo online!

 

 

foto: rr

Ostavi komentar