Odlazak na posao i s posla već mi je tri godine muka pri pomisli koja gradilišta moram proći cestama od Peklenice do Čakovca. Ono prvo, kanalizacijsko, u mome mjestu je lani završeno pa sada krenem friškim asfaltom do table na izlasku iz mjesta. U susjednom Vratišincu radovi traju već treću godinu. Kanalizaciju je zamijenila sanacija vodovodne mreže. Nakon što su zakrpali rupe za sobom, krenula je izgradnja pješačke staze uz “oranje” friških zakrpa od prethodnih radova. I opet semafori, zastoji i truckanje autom po grabama gradilišta. Sljedeće gradilište na mom putu do Čakovca, koje se vuče kao magla u jesen, je izgradnja pješačko-biciklističke staze na državnoj cesti kroz Žiškovec. Radovi traju mjesecima, ali ako netko odgonetne što se događa na tom gradilištu, bit će kandidat za Nobelovu nagradu.
Svaki dan na gradilište stignu radnici iz azijskih zemalja i uredno premeću šljunak s desne na lijevu stranu, ali se napredak ne nazire. Povremeno rade i bageri, ali ono što napreduje je skidanje asfalta svaki tjedan za desetak metara. Tako da se već mjesecima putnici na državnoj cesti Čakovec – Mursko Središće voze u koloni, zastojima po prašini i po izoranom asfaltu.
Bože sačuvaj, da se morate sa sporednih cesta uključiti na glavnu. Informaciju o tome s koje strane prometnog traka semafor propušta vozila na glavnoj cesti, možete odgonetnuti samo po protoku prometa. Nekad ste prisiljeni riskirati jer vam semafor nije u vidokrugu. Kad sam jednom prilikom razljućena time izašla iz vozila i tražila šefa gradilišta, ne da ga nije bilo, nego sam jedva našla radnika koji je znao hrvatski, koji mi je lakonski dogovorio da se orijentiram prema tome s koje strane se kreću vozila. No ponekad je situacija u prometu takva da nema vozila u pokretu koja mimoilaze raskršće na kojemu se nalazite, pa morate pogađati, što je u prometu pogubno. Preostaje vam moliti se Bogu da radovi čim prije završe.
Dobili smo što smo izazvali. Politikom javnih natječaj u godinama prije, “zatukli” smo dobre firme, otjerali naše majstore građevinare u inozemstvo i sada imamo to što imamo.
Upozorenje Ivana Kolarića, direktora Tegre, da nam neće imati tko popravljati bankine koliko malo građevinskih radnika je ostalo, pretvorilo se u stvarnost.
