Zavjerenici vremena

Jesmo li sudionici globalnih zavjera i što to uopće znači? Sudeći prema pojedinim istraživanjima javnosti tako Nebojše Blanuše, profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, čak 40 posto ispitanika vjeruje u veliku teoriju zavjere odnosno, da u svijetu “postoji neka tajna grupa moćnika koja kontrolira događaje u svijetu, ratove i ekonomske krize”.

Teorije zavjere govore i da cjepiva škode, da je svako računalo nadzirano tako da netko zna svaki vaš potez i druge gluposti. Tako na primjer, bi li prošla teorija zavjere sredinom prošlog stoljeća koja bi govorila da gljivice u penicilinu odnosno antibiotiku ubijaju ljude. Kako je penicilin bio čudesno otkriće u ono doba i dao nadu milijunima bolesnih ljudi, to bi bila čista fikcija.

Postavlja se pitanje zašto danas dio ljudi vjeruje u zavjere i zašto to polako postaje fenomen današnjice? Više je razloga za to. Zbog ogromne količine informacija, sve teže razlikujemo istinu od laži, a to znači da gubimo sposobnost orijentacije u društvu i svijetu u kojemu živimo. To dovodi do gubitka povjerenja u zajednicu odnosno u institucije i vlade, pa zbog toga ljudi traže alternativne izvore informacija, pa smo sve bliže teorijama zavjere.

Ključni trenutak je zapravo sasvim ljudski, a to je znatiželja. Mi smo psihološki orijentirani da tražimo skrivene uzročne veze, pa tako sami sebe, a da to i ne znamo, uvjerimo u nešto što ne postoji. Događa se princip manjeg napora ili princip lijenosti. Zbog racionalizacije, prihvaćamo ono logičko mišljenje koje smo sami iznjedrili, bilo istinito ili ne, važno da nas ne opterećuje i da je što jednostavnije. I evo nas u elementu zavjere, bez da smo naučili kritički razmišljati.

Zbog brzog razvoja medijske tehnologije nismo stigli naučiti razliku između vjere i nade, te dvije odrednice naše emocionalne svijesti. Vjera u nešto je uvjerenje, a nada je želja ili očekivanje da će se nešto dogoditi i to je ključna razlika. U našoj  svijesti vjera može potaknuti nadu, a nada može ojačati vjeru, one su subjektivno povezane. Poanta je u tome da objektivno kritičko razmišljanje tu može biti kontraproduktivno, jer preispituje naša stara uvjerenja, što izaziva emocionalnu nelagodnost ako se ne pronađe ravnoteža. Koliko ste se puta već zatekli da pretjerano razmišljate o nečemu, da ste u začaranom krugu?

Zbog toga psiholozi i tvrde da se oni koji vjeruju u teorije zavjere zapravo boje budućnosti, a nerazlikovanje vjere i nade može dovesti do emocionalnih zastoja. Oni koji vjeruju u neku od teorija zavjere zapravo su velika odrasla djeca koja tako racionaliziraju svoj svijet s pomoću modernih bajki, ako treba i političkih.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

49,208FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE