Kaže se da tek nakon što vidimo druge zemlje i upoznamo druge kulture, počinjemo cijeniti ono što imamo kod sebe doma. Prvo što uviđam jest sloboda, koja u drugim državama i drugim kulturama nije nešto što se podrazumijeva zdravo za gotovo. Pod tim u prvom redu mislim na to da se ne bi mogla zamisliti da mi netko drugi odlučuje kako bi se trebala oblačiti i koja mjesta smijem posjećivati, a koja ne. Koja su zanimanja pogodna za žene, a koja baš i ne.
Druga stvar, definitivno je naša priroda. Jadranska obala i otoci nešto je zaista prekrasno i što moramo čuvati svim svojim snagama. Osim toga i naša unutrašnjost, a posebno naše zeleno Međimurje. Svako jutro u ranu zoru dok čujem kroz pijukanje i piskanje srna, ili pak ptičji pjev, imam osjećaj da je sve kako treba. Smirujuće je i jednostavno znaš da će dan započeti dobro.
Ako se samo prisjetimo kako su nam naše bake i djedovi pričali kako su oni nekada živjeli i usporedimo to s životom danas, razlika je nebo i zemlja. Kvaliteta života digla se u nebo, dakako još ima puno mjesta za napredak. Ali! Sređenost komunalne infrastrukture, bogat kulturni život, mogućnosti upisa fakulteta u zemlji i inozemstvu, itd. Mogućnosti je napretek, samo ih treba znati iskoristiti.
Zatim, nemoguće je u ovom kontekstu ne prisjetiti se svih uspjeha naših talentiranih ljudi. Od sportaša, naših učenika vrsnih u svim područjima, umjetnika, ali i pjevača. Pa tako svi očekujemo i pobjedu sramežljivog dečka iz Istre na Eurosongu.
Kao petu stvar, navodim tehnologiju bez koje danas ne možemo zamisliti svoj život. Od mobitela, milijun kuhinjskih i inih aparata koji olakšavaju dugotrajne procese, zatim automobila i ostalih prijevoznih sredstava koji nam omogućavaju da dođemo u svaki kutak svijeta. Iako smo narod koji često voli kukati i žaliti se, ispada da je ustvari “Lepo na svetu živeti!”.
