Nikad ne podcjenjuj ljude jer će ti se to u trenutku kad se najmanje nadaš obiti u glavu. U to sam se sama više puta uvjerila, a vjerujem da i vi sami. Prošle godine bila je prava hajka oko dolaska jednodnevnih buseva na našu jadransku obalu. U Crikvenici se čak drastično povećala cijena parkirne karte za autobuse s ciljem smanjenja njihovog dolaska. Razlog je bio taj što takvi, jednodnevni turisti premalo troše i nisu isplativi.
Ono što me oduvijek kopkalo jest zašto naši hotelijeri i ugostitelji s mora misle da je more samo njihovo. More je prirodno bogatstvo i pravo svih Hrvata, pa i onog sa sjevera ili istoka zemlje. Tu dolazimo i do onog nebuloznog naplaćivanja mjesta na plaži. Pitam se kako bi reagirale naše južne kolege kada bi im mi počeli naplaćivati recimo obilazak našeg grada, ili recimo šetnju i razgled naše Mure ili Drave, ili pak dolazak na neki prirodni vidikovac.
A to da su takvi turisti neisplativi, ma malo morgen. Bilo kad da sam išla na jednodnevni izlet na naše more, obavezno smo ručali u restoranu, popili nekoliko pića u kafićima uz plažu te kupili neku sitnicu na štandu. Čak i više potrošiš za taj jedan dan nego kada planiraš neko duže putovanje. Nastavno na to, pitam se što je onda s Česima i Slovacima koji dolaze, u većini slučajeva, u našu zemlju s punim autom hrane i kuhaju na rešou na plaži, a spavaju u šatorima ili automobilima.
S obzirom na ovogodišnje okolnosti, čini se da će ove godine i ti omraženi jednodnevni kupaći biti i više nego rado prihvaćeni gosti naše obale. U medijima i među turističkim djelatnicima špekulira se ovih dana tko će to uopće ove godine doći na ljetovanje u Hrvatsku. Hoće li to biti Česi, Slovaci, Austrijanci, Nijemci, naši susjedi ili pak domaći turisti? Ja pak se pitam jesmo iz ove krize izvukli kakvu poruku? Jesmo li napokon shvatili da kamen, more i sunce nisu dovoljno za turizam u punom smislu riječi?
