Ležerna šetnja bez šminke zavladala u novoj “normali”

Teško je i dalje ne razgovarati o pandemiji. Još je i dalje svuda oko nas. Sad kad srećom dnevno brojimo sve manje zaraženih, čekamo što će se i kojim redoslijedom otvarati. No, moramo priznati da smo se lagano počeli prilagođavati ovim novim životnim navikama. Ja ću lagano napraviti pregled kako to izgleda kod mene.

Jedinica je za sve nas koji smo svaki dan na kavi. Sad sam tu kavu preselila na doma ili park. I da vam velim, opće mi nije loše. Zapravo, s obzirom na to da imamo radno mjesto u centru grada logično je da kad imaš pauzu odeš na kratku kavu-pauzu. Sad toga više nema. I kad se kafići opet otvore račvat će se na dvije vrste ljudi- one koji križaju dane na kalendaru da ponovno pozdrave šank i one koji će se totalno odviknuti i na kave odlaziti vrlo rijetko. Ja ću ih probati smanjiti.

Dvojka je rezervirana za sve nas koje si nismo vidjeli prirodne nokte x godina. Kod mene je ta brojka sedam. Sedam godina uzastopnog geliranja nokti. Jednostavno se dogodilo, niti ne shvatiš koliko je dugo vremena prošlo, a nisam ni imala baš neku potrebu da se vratim lakiranju. Do pandemije kad više nije bilo salona za bilo što. I tako sam odlučila prvo skratiti nokte drastično da bi ih na kraju sve skinula. I da vam kažem nokti su mi u sasvim dobrom stanju i spremni za jednu veliku prirodnu regeneraciju. Kosa ipak čeka na listi čekanja kod frizerke. Vrhovi se moraju šišati.

Trojka je rezervirana za trening i teretanu. Taman kad sam uhvatila ritam redovnog odlaska na treninge evo ti ga na. Zatvorili i to. Pred par godina uspjela sam se natjerati na trčanje i vježbanje od doma, ali ruku na srce uvijek bolje napraviš u grupi i s trenerom. Svaka čast svima koji to mogu i od doma. I tako sam ja odlučila da moram početi hodati. To mi je odlično za bistrenje glave i zdravlje. A trening sam bila prisiljena preseliti ispred TV-a. Naravno u prvih mjesec dana sam utovarila u sebe godišnju količinu kolača i majoneze (ne, nisam ponosna), pa sad moram malo produžiti šetnju, te ubaciti i lagano trčanje. Drago mi je da je s ovom pandemijom stigla nekakva ležernost. Većina je u šetnji, u trenirci i bez šminke. Nadam se da to nećemo zaboraviti kad se sve vrati u “normalu”.

Ostavi komentar