Iza nas je još jedna zabluda o koju smo se spotakli

Čovjek se neprestano spotiče o svoje zablude. Kad mu se razbije jedna, brzo počne stvarati drugu. Nesavršeni kakvi jesmo pokušavamo se ograditi mjehurom lažne sigurnosti stvorenom od zabluda.

Upravo smo istrgnuti iz jedne takve prividne sigurnosti u kojoj smo bili uvjereni da nam je zadaća samo ispravljati trasu po kojoj hodamo da bude čim ravnija i ugodnija.

Mislili smo da je ispunjenje tog cilja nadohvat ruke čim ispravimo podjele. Dijelili smo se na one koji su bježali iz zemlje i na one koji su ostajali, na javni i realni sektor, na uski sloj bogatih i široki sloj siromašnih, na političke blokove, na teroriste i ustrašene pred teroristima, na moćnike i jadnike, dilere i ovisnike, na rasipnike i prezadužene, jer nismo mogli odoljeti groznici potrošačkog društva.

Tek jedna sićušna čestica izjednačila nas je u strahu.  Učinila nas jednako malima i ranjivima. Naše dosadašnje zablude razbila kao dijete koje baca na pod dragocjenost, ne mareći za razbijenu vrijednost i štetu. Ta čestica sve naše podjele učinila je zabludama koje su na putu u ropotarnicu.

Izaziva nas. Ruga se našem oružju za samouništenje koje smo nemilice trošeći pripremali za zamišljene ratove, a sada kad je on došao nemamo obranu. Čestici ne trebaju ni puške, ni rakete da onesposobi naše vojnike. Naftne magnate baca na koljena. Čestica je za nekoliko tjedana bacila ljude u izolaciju i pročistila zemlju od zagađenja. Navela pobožnike da se skrušeno mole u svojoj osami, bez isticanja u prvim redovima pred oltarima. Čestica prikazuje našu sebičnost, a hrabri solidarnost. Gurka nas na nježnost prema drugima. Propitkuje na grubi način koja nas je zabluda dovela do toga da strace gomilamo u odvojene domove u kojima nema međugeneracijskog života. Nego, tamo žive kao monokulture u poljima sami kao odbačena generacija na odlasku. Pred našim očima sada pogibaju u patnjama. Još jedna zabluda o koju smo se spotakli. Nismo imuni od zabluda i nikakvo cjepivo nas neće učiniti otpornim na njih. Čak ni kad ova čestica popusti zagrljaj u koji nas je stisla kao opomena.

Ljudski život je nizanje generacija i s njima njihovih zabluda. Nakon totalitarizama, kozmopolitizma, globalizma, socijalizma, kapitalizma, liberalizma i svih drugih ”izama”, koju ćemo novu zabludu slijepiti iz krhotina koje su nam ostale nakon što nam je dosadašnji život razbijen na komadiće?

Ostavi komentar