Odavno jedna korovska vrsta nije izazvala toliko pažnje koliko je to posljednjih godina učinila ambrozija. Štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korijenovom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi, iz tla iznosi velike količine hranjiva, uzrokujući time njegovo osiromašivanje.
Osim toga, ambrozija agresivno zasjenjuje i guši druge biljke dovodeći do znatnijeg smanjenja prinosa i kvaliteta zakorovljenih biljaka. Zbog alarmantnog stanja na terenu, na temu ambrozije, do danas održano je nekoliko stručnih simpozija i seminara a sve kako bi se običnim ljudima i poljoprivrednicima olakšalo njeno prepoznavanje te preporučilo što lakše uklanjanje.
Taj korov raste uz putove, vodotokove, željezničke pruge, nasipe, pored kuća i zgrada, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim vrtovima i gradilištima. Inače, potječe s područja Sjeverne Amerike, odakle je njeno sjeme skupa sa sjemenom pšenice i lucerne tijekom 19. stoljeća uvezeno u Europu. U susjednim europskim zemljama ambrozija se pojavila nekoliko godina unatrag i od tada se munjevito brzo širi po cijeloj Europi.
Podaci navode kako je brzina migracije biljke na nova područja između 6 i 20 km godišnje. Vrlo je prilagodljiva novom okruženju a zanimljiv je podatak kako samo jedna biljka može proizvesti do 8800 sjemenki koje se prenose vjetrom i automobilskim gumama, kao i stotine milijuna zrnaca peludi svake godine.
Dakle, ambrozija je vrlo plodonosna i izdržljiva te vrlo brzo zauzima slobodan prostor, posebice ako su uvjeti dobri. Nepovoljna je i činjenica kako sjeme ambrozije zadržava klijavost u zemljištu čak 40 godina.
Zbog svega toga danas u Europi imamo nekoliko žarišta, od kojih se najviše spominju Rumunjska, Mađarska, Slovačka, Ukrajina te Hrvatska, Srbija i BiH.
