Polovicom 18.st. u Međimurju je vladala kuga koja je u donjem Međimurju desetkovala stoku pa je time tamošnje stanovništvo dovela na rub gladi. Draškovčani su se te davne 1760. godine zavjetovali svetom Roku da će mu podići crkvu ukoliko ih oslobodi pošasti kuge. Kuga je nestala, sveti Rok dobio je jedinu zavjetnu crkvu u Međimurju a tradicija hodočašća ostala je i dalje.
Doduše, ljudi su kroz vrijeme promijenili svoje zavjete koji se danas uglavnom svode na molitve za zdravlje ili ozdravljenje obitelji, rodbine i prijatelja. Uz zdravlje, zavjeti se tiču i sreće u braku i ljubavi, uspješnost u karijeri.
– Nekad sam redovito bila u procesiji ali sada idem samo k meši. Ipak sam već prešla 80-tu godinu života. Prošecija je velika svečanost, slavlje, biškup dojde služit mešu. Zavjetovala sam se svetom Roku da nas ozdravi, supruga koji ima 90 godina i mene koja sam prešla 80-tu godinu života. U tim godinama, zdravlja nam je najbitnije i do ve nam je naš svetac pomogel, ispričala nam je Magdalena Turk iz Draškovca.
Što smo sve još doznali na obilježavanju Rokova u Draškovcu, donosimo u novom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 21. kolovoza.
