Trenutno u Međimurskim ligama imamo 24 japanska igrača, dok tri Japanke igraju u ŽNK Međimurje. Igraju po raznim međimurskim klubovima, a raspodijeljeni su od 3.NL Sjever, pa sve do posljednjeg ranga međimurskog nogometa, Treće međimurske nogometne lige.
Dovođenje stranaca u amaterske hrvatske nogometne klubove do pred deset godina bilo je gotovo pa nezamislivo. Jedino su klubovi u najvišem rangu hrvatskog nogometa posezali za strancima, a neki od njih bili su toliko dobri da smo im ponudili i hrvatsko državljanstvo.
Naravno riječ je o legendama Dinama, Eduardu da Silvi te Sammiru. No vremena se mijenjaju, pa tako osim što imamo puno stranaca u najvišem rangu hrvatskog nogometa, oni su postali normalna pojava i u amaterskim klubovima i ligama.
Raznih su nacionalnosti, a na području Međimurske županije, odnosno na području Međimurskog nogometnog saveza, najviše ih dolazi iz Brazila i Japana. Igrači iz ovih dviju zemalja tako su za Prvi maj u Cirkovljanu odigrali i prijateljsku utakmicu. Tema naše priče su igrači iz Zemlje Izlazećeg Sunca, Japana.
Hrvatska ima 1050 registriranih nogometnih klubova i 135.000 igrača što znači da gotovo svako selo ima svoj nogometni klub. Naravno sve je to super, no zbog velike količine klubova potreban je i velik broj igrača.
Kako se u današnje vrijeme rađa sve manje djece te je puno sportova na izboru, velik broj mladih nogometaša odlaskom na fakultet ili prelaskom u seniorski nogomet odustane od amaterskog bavljenja nogometom.
Upravo iz tog razloga međimurski klubovi zbog nedostatka igrača u svom kadru, primorani su posezati za drugim rješenjima.
Shun Takano i Kenta Sato bili su prvi Japanci koji su stigli u međimurski amaterski nogomet. Naime, u Crnoj Gori potpisali su za jedan tamošnji klub i planirali čekati neki jači europski klub. No, zbog problema s papirima, posljednjeg dana prijelaznog roka bili su slobodni igrači. Kako tamo nisu mogu biti registrirani, prijetio im je povratak u Japan, no menadžer iz Austrije pronašao im je mjesto u međimurskom klubu.
Bilo je to 2014. godine, kada su branili boje NK-a Čukovec 77 s kojim su osvojili i naslov prvaka Prve međimurske lige. Dečki su toliko bili popularni da su o njima priče radile sve velike televizijske kuće i novine u Hrvatskoj.
Djeca su ih obožavala te su se svi željeli slikati s njima, a u Čukovec ih je na nogometne utakmice dolazio gledati i japanski konzul, Mitsuhiko Shinomiya, pa se tako za ovo malo međimursko selo pročulo na daleko.
Među prvim japanskim igračima koji su pristigli u Međimurje je i 35-godišnji Kai Tomoki koji već osam sezona igra nogomet u Međimurju te je postao miljenik klubova i navijača.
Od svog dolaska u Međimurje, Kai je igrao za četiri međimurska kluba, a to su redom: Međimurec Dunjkovec-Pretetinec, BSK Belica, Trnava Goričan, a trenutno je igrač Bratstva iz Savske Vesi.
Kai je poznat je po svojoj skromnosti, poštovanju prema drugima, sjajnoj igri glavom te fanatičnoj borbenosti koju pokazuje svaku utakmicu, pa tako za njega nema izgubljene lopte.
Svoju privrženost klubu za koji igra prikazuje i u tome što puno puta igra i ozlijeđen samo kako bi pomogao svojoj ekipi ostvariti željeni rezultat. U osam sezona koliko igra trenutno je na brojci od 166 utakmica, a iako je stoper, zabio je impresivnih 24 pogotka.
Cijeli tekst objavljen je u našem broju 1494, a možete ga pročitati i u našem elektronskom izdanju.
