Halloween, Helloween kak bi rekli drugi, horor, slavlje vještica i vraga je iza nas. Izbaciš članak o bilo čemu vezanom uz Noć vještica i možeš si fino pripremiti kokice i čuditi se ljudskom rodu. Em koliko su nepismeni, em koliko je u njima mržnje.
Kaže članak, “Djevojčica u kostimu bubamare upucana u Noći vještica u Americi”. Moja prirodna reakcija je bila, OMG dijete je poginulo. Ne, ne, kažu našu Hrvati: “Eto vam haloven”, “Slavite Isusa život, a ne vještice smrt”, “Nekad toga nije bilo noč vještica”, “Ništa čudno, druge godine će tako kod nas….bitno da se slavi, a što.. Bože pomozi”. Dakle.
Kad sam imala šest godina krenula sam na privatni engleski kako bi bolje školovala strane jezike. Svi smo jedva čekali Halloween jer smo se mogli maskirati drugi puta u godini. Svima je to bilo fora, nismo slavili vještice. Učili smo o drugim kulturama, pjevali pjesme, rezbarili tikve. Onda sam došla na vjeronauk, bila sam prvopričesnik. Tamo sam naučila da to niš ne valja, sotono, idem u pakao.
Malo sam se uplašila i prestala to doživljavati do doba izlazaka u srednjoj školi. Jasmin Stavros je svoj ročkas (1. 11.) uvijek slavio 31. 10. u Šampionu, to je već bila tradicija. Onda su ga pred kraj počeli zalijevati od gore, pa je čovjek rekao, neću više dolaziti. Onda je došla Sandra Afrika i to je bio otprilike kraj Šampiona. Poanta priče, nismo išli sektaški se klanjati vješticama, išli smo van, na koncert. Rajf s ušima samo je bio jedan super detalj tog izlaska kojeg ako si inače staviš malo te čudno gledaju. 31. 10. možeš imati druge maškare. U čemu je problem ja i danas ne kužim. Ja slavim izlazak 31. 10., ne znam kak ostali.
Nakon što zbavimo taj grozan izlazak, kreću pripreme za Božić. Police trgovina (koje su naravno radile 1. 11.) već kreću s ukrasima, kuglicama, lampicama, dekoracijama. Treba dobro proučiti koji adventski vijenac će biti must have ove božićne sezone. Jer, treba biti in, kaj ne?
