Kakav Dinamo, kakav Hajduk i njihovi navijači. Nogometaši su pali u drugu ligu pred klubovima navijača Milanovića i Plenkovića. Nemaju suci toliko crvenih i žutih kartona koliko taj dvojac može izreći verbalnih prekršaja.
Nevjerojatno kako su uspjeli smotati ljude, svrstati ih uz jednu ili drugu stranu. Da na izborima odluče čija je jezičina veća.
Omađijani njihovim verbalnim akrobacijama ljudi su smetnuli s uma da moramo odlučiti kakvu budućnost Hrvatske želimo. Što ćemo raditi poslije izbora, kako će Hrvatska izgledati, kakvo ćemo zdravstvo, školstvo, predškolski odgoj, prometnu povezanost imati? Gdje će živjeti naša djeca: u domovini ili inozemstvu?
Ali što ćemo dan poslije izbora s izabranim frajerom?
Hoće li se, on, kao mister Hrvatske voziti autom bez krova po našim županijama gradovima i općinama. Zaostajati na trgovima ii govoriti: eto gledajte me, ja sam najveći frajer Hrvatske. Mene ste izabrali. Imam legitimitet izabranog frajera i što mi možete! Dobili ste ono što ste tražili! Želimo li to, jer ne kaže se uzalud: kakav narod takva vlast.
Odgovornost građana na izborima je veća nego ikad. Njihova je dužnost da samozaljubljene frajere spuste na zemlju.
BDP po glavi stanovnika ne znači ništa onome tko prima tristotinjak eura mirovine svaki mjesec i od toga mora preživjeti. Prosječna plaća preko 1.000 eura ne znači ništa onima koji primaju manje i nalaze se u petini zaposlenih koji nemaju ni 800 eura mjesečne plaće. Čak i ako primaju prosječnu plaću od preko 1.000 eura ne znači im ništa ako trebaju kupiti stan, a nema kvadrata stana ispod 2.500 eura.
Predizborni raj na zemlji ne znači ništa ni onima koji ne znaju hoće li na jesen biti mjesta za njihovu djecu u vrtiću. Ne znači ništa ni onima koji se zbog različitih smjena djece u školi i njih na poslu ne viđaju kroz tjedan do subote.
Ne znači ništa ni onima koji nemaju svoj auto, a vlak do Zagreba vozi četiri sata pa ni uz uputnicu ne mogu do doktora. I tako bi mogli nabrajati što bi odgovorna vlast trebala raditi. Ovoj zemlji trebaju radišni frajeri britke pameti, a ne jezičina.
