U čemu je tajna kineskog razvoja? To isto pitanje Zapad je prije pola stoljeća postavljao kad je bila riječ o Japanu. Poznavatelji kažu da se kinesko gospodarstvo, orijentirano na izvoz, razvija brže od zapadnih zbog skrivenih državnih subvencija. No je li doista tako i je li samo to razlog?
Prvi razlog uspješnosti Kine treba tražiti u kulturi. Jedna od najpoznatijih kineskih poslovica, kako je mi na Zapadu vidimo, glasi: – Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe. Prevedeno za ovu prigodu: – Nije važno kako doći do bržeg razvoja, na kraju je važan samo rezultat. Politički rečeno, nije važno koji je ideološki sustav na djelu, važno je samo koliko je uspješan. Dakako da se to demokracijama na Zapadu ne sviđa i zbog toga traje stalno podozrenje prema Kini.
Zbog takve kulture i tisućljetnog planskog gospodarstva, Kina je naučila strateški i dugoročno planirati. I to doslovno. Godinama je učila od Zapada na niz načina, od šale da Kinez ne ide na odmor bez fotoaparata, do stalno nadograđivane strategije vodstva.
Razvoj Kine umnogome je potpomogao sam Zapad koji je zapostavljao svoja inovativna i dobra razvojna rješenja jer nisu bila taj čas po volji političara. Presudno je dugoročno strateško planiranje.
U današnje vrijeme razvoj Kine, nakon što je tehnološki stasala, bazira se na elektronici, solarnim panelima, električnim automobilima i litijevim baterijama.
Prije dvadeset godina SAD je bio lider proizvodnje solarnih panela i uređaja, no nekako je to došlo u drugi plan. Kina je preuzela sav zapadni razvoj i danas gotovo u potpunosti dominira svjetskim tržištem solarnih panela i kristalnog silicija, zahvaljujući i jeftinom ugljenu, iako zagađuje. Europska industrija panela je na koljenima, tvrtke se gase ili bankrotiraju. Za Europu koja želi biti zelena, to je velika pouka za budućnost koja je došla prekasno.
Kina doista razmišlja dugoročno. U travnju ove godine bit će u pustinji Kine završen torijev pokusni atomski reaktor snage 2 megavata za proizvodnju električne energije, koji ne treba vodu, radi s pomoću torijevih soli. Osim toga, koristi takozvani nuklearni otpad, odnosno iskorišteni uran, i uz to je mnogo manje opasan. SAD je prije tridesetak i više godina odustao od torijevih reaktora jer nisu mogli proizvoditi plutonij za oružje. Jeftinog torija ima dovoljno za 800 godina, a urana za još samo 80 godina, pa je sve jasno.
Kina je nedavno objavila da će do 2030. godine izgraditi industrijski proizveden (uz pomoć umjetne inteligencije) torijev reaktor od oko 300 megavata te već dogovara ili je dogovorila ugovore o izgradnji s tridesetak zemalja svijeta. Zapad se opet kasno budi, dok takozvana atomska fuzija vodika još nije na vidiku.
