Često me ljudi pitaju odakle mi sve ideje za članke u novinama te kako mi novinari biramo teme za pisanje. Većina njih napominje da su mislili da nam urednik uvijek određuje kako i što ćemo pisati. Vjerojatno je takva vizija novinarstva ljudima ostala još od prošlih vremena kada je vlast određivala što će ući u novine, pa im je i teško shvatiti da novinari sami tragaju za svojim temama.
S druge strane, mlađe su generacije naučene da vijesti na internetu dobiju besplatno i da to nije nešto za što bi trebali izdvojiti koju kunu, ne shvaćajući pri tome koliko su informacije na internetu sterilne i kako tek površinski zahvaćaju problematiku. Na internetu vlada u posljednjih nekoliko godina pravi džumbus vijesti i informacija. Ljudi ne znaju prepoznati prave od lažnih vijesti. Isto tako, izgleda vrlo licemjerno kada ljudi pljuju po tome kakve žute vijesti portali objavljuju, a onda ispod tih istih članaka objavljuju komentare i stiskaju lajkove. Hmmm, možda samo žele ispasti jako pametni?
Statistika ne vara. Ona pokazuje da se najviše čitaju članci o primjerice Severini, dok članci o uspjesima običnih ljudi ostaju kudikamo manje klikani. To vam mogu potvrditi svi portali u Hrvatskoj. Ista je situacija i na Youtube kanalu, ljudi pljuju po izvođačima, pjesmama i temama koje ih “kao” ne zanimaju. Ne znam kako vi, ali ja ne pridodajem baš previše pažnje nečemu što me ne zanima, kao ni ljudima s kojim nemam nikakvih zajedničkih interesa.
Ljudi nisu svjesni da za kvalitetan sadržaj treba i platiti. To je isto kao i kad kupuješ garderobu. Ako majicu kupiš za tridesetak kuna, svatko zna da ćeš ju moći jedanput obući, a nakon toga će još nositi samo za po doma jer će izgledati kao stara, otrcana krpa koja služi za brisanje prašine. Zašto se onda ne povuče paralela s vijestima i člancima? Ljudi očekuju da će besplatno dobiti kvalitetne informacije. Ne znam u kojem svemiru kvalitetan proizvod dobiješ potpuno besplatno, možda ja živim na krivoj planeti?
