[layerslider id=”3″]
Hrvati ove godine imaju ušteđeno u kunama, eurima ili fondovima i dionicama ukupno 192 milijarde kuna ili 25,6 milijardi eura, najviše od svih godina otkad se mjeri. Statistički, po količini štednje svaki Hrvat čim se rodi postaje mali bogataš. No nije baš tako.
Ne štede svi, nego samo neki, oni koji to mogu. U zadnje vrijeme štediše zbog niskih kamatnih stopa i poreza sve više bježe u investicijske fondove i dionice, koje nude veće prinose ali i veće rizike. Tako su prošle godine novčani i obveznički fondovi u kojima je rizik najmanji, porasli za oko 4 milijarde kuna. Prosječna godišnja stopa štednje iznosi značajnih 16,9 posto, a to znači da se i dalje uveliko štedi. Zanimljivo je da Hrvati u prosjeku mjesečno uštede 473 kune ili 63 eura, što je za deset posto više nego lani, Slovaci uštede 106 eura mjesečno, a najviše Austrijanci, preko 200 eura.
No pravo je pitanje što je s onima koji štede, a ne uspijevaju uštedjeti? Samo jedan manji do Hrvata ima veću ušteđevinu, dok veći dio, iako štedi, to nema. Zašto?
Ono koji sve znaju rekli bi da ne mogu uštedjeti jer imaju životne troškove koje ne mogu izbjeći. To je zapravo istina, no ona uvijek nije samo jednoznačna.
S jedne strane, oni koji ne uspijevaju uštedjeti žele sačuvati isti životni stil, ne žele se podvrgnuti režimu štednje koji zakida i mijenja karakter čovjeka koji postaje mrzovoljan jer si ništa ne može priuštiti. S druge strane, ti koji ne uspijevaju uštedjeti ponašaju se dosljedno iracionalno, kao što je nedavno ustanovio jedan američki nobelovac.
Čini se da u pitanju štednje veliku ulogu igra i psihologija. Kao što na jednoj strani imamo racionalan odgovor štediša koji stavljaju svaki mjesec koju kunu na stranu, tako na drugoj strani imamo dosljedni neracionalni odgovor, koji nam jednostavno govori i vrišti da svaku kunu treba što prije potrošiti. Kao što je racionalna štednja dosljedan odgovor za budućnost, tako je i iracionalna štednja dosljedan odgovor za budućnost, samo negativna.
U Hrvatskoj imamo više onih koji štede, pa ušteđeno s vremenom potroše, pa opet štede i tako u krug. Čini se da imamo posla s dosljednom iracionalnošću kad je riječ o štednji, i to kao načinom života.
