[layerslider id=”5″]
Kad se politički klijentelizam udruži s korporativnim, dobijemo jednu nevjerojatnu gotovo pa oligarhijsku vladavinu u kojoj samo oni koji su umreženi mogu uživati u blagodatima privilegija koje nudi državno-korporativni sektor.
Onda nije čudno da se primjerice banke sve više vežu za državu, kreditiraju državu, umjesto da budu vjetar u leđa poduzetništvu i građanima, kao što je to danas u našoj zemlji.
Isto vrijedi i za postavljanja i zapošljavanja u državnim i javnim službama po stranačkom ili nekom drugom nepotističkom ključu, što je bila česta odlika svih prošlih vlasti tijekom formiranje činovničkoga državnog aparata u ministarstvima, agencijama, ustanovama i javnim poduzećima. I tu listi nije kraj, jer se na sličan način i na puno veće plaće, nažalost, zapošljavalo i u korporativnom sektoru koji je generirao dugove, ali je istovremeno imao bez problema pristup državnim kreditnim i bespovratnim sredstvima, kao što je to primjerice Agrokor.
Zašto se i kako stvara “kasta” koja drma ovom našom zemljom, dok svi mi ispadamo naivci i budale? Svaka nova vlast jednostavno kaže da ne vjeruje administraciji koju je zatekla i za koju tvrdi da je zaposlena isključivo po stranačkom ključu, i da je još k tome nesposobna. Pa je tako sada prilika da HDZ nemilice u državnim ministarstvima, poduzećima i svima drugima zapošljava svoje stranačke kadrove.
Sličan se scenarij posljednjih godina događa se i u Međimurju, gdje se bez problema čak oba supružnika, ako su u pravoj stranci, uhljebe u javnim ustanovama i tvrtkama. Nažalost, to su najviše činili, nakon što HDZ u našoj Županiji više nema većinski utjecaj u lokalnoj samoupravi, oni od kojih smo to najmanje očekivali, odnosno nadali se da će se boriti protiv toga – SDP i HNS.
Jedni i drugi uhljebljuju i dalje bez pardona “svoje ljude” za iznadprosječne međimurske plaće nekoliko posljednjih godina čak i na poslove koji nisu vezani samo za funkcije, nego su u pitanju “obična” zapošljavanja sa srednjom ili visokom stručnom spremom. Tako danas primjerice ne možeš biti niti tajnik vatrogasaca ako nisi “za svaki slučaj” i u SDP-u, kao što je slučaj aktualnog zapošljavanja u Vatrogasnoj zajednici Međimurske županije.
Naslijeđeni socijalistički mentalitet podobnosti u našem društvu nikako da zamijene znanje i sposobnost, za što najveću odgovornost snose političke stranke koje se i dalje ne žele odreći potrebe da budu okružene podobnim kadrovima ili poslušnicima, a ne stručnjacima. Upravo to je danas jedan od najvećih problema koji se događa na državnom i lokalnom nivou svih proteklih godina.
Nažalost, s takvim obrascima vladanja i dalje nijedna naša stranka ne može steći povjerenje građana. Kako se ipak počeo otkrivati i klijentelizam, koji očito već dulje vrijeme vlada u našoj zemlji, izazivaju dodatni gnjev i ogorčenje građana, te još više potiču odlazak svih onih koji više nemaju “želuca” da sve ovo slušaju i gledaju.
Naime, dok političko-korporativna elita drma ovom zemljom, bez da se vidi bilo kakav kvalitetan napredak, istovremeno mali čovjek mora opet bježati za normalnim životom u zapadnoeuropske ili prekomorske zemlje kako bi osigurao normalniji život i kakvu-takvu penziju, da ne bi sutra bio socijalni slučaj s obzirom na to da je sve izvjesnije da će ove naše jadne penzije biti za deset-dvadeset godina još manje nego su to danas, odnosno pitanje je hoće li ih uopće biti.
Mi u “Međimurskim novinama” već godinama unatrag upozoravamo da se ništa neće promijeniti dok se ne raščiste državne tvrtke i javne institucije od podobnih – članova i simpatizera političkih stranaka, rođaka i kumova, dok na njihova mjesta ne zasjednu sposobni nestranački stručnjaci. Hoće li to konačno nekome doći “iz riti u glavu”?
