[layerslider id=”4″]
Na blagdan Svih svetih naši pokojnici imaju pažnju nas živih. Ali ovaj put neću o duhovnoj dimenziji tog blagdana ni o pretjerivanju u kićenju grobova ni zašto se mrtve prekriva zavjerom šutnje po onoj ‘o mrtvima sve najbolje’. Neću ni o tome da oni koji za života nisu ničim zaslužili od svojih bližnjih dobivaju skupocjene aranžmane i tucet svijeća, unatoč tome što su bili nasilnici, bludnici ili rasipnici. Mnoge kuće još drže do svog vanjskog ugleda, a pošteno okićeni grob im dođe kao izlog kuće.
No sve to nije tema ovog komentara. Uhvatila me druga vrsta patetike. Obilaženje groba i groblja je ipak najviše blagdan za žive. Oni stvaraju promenade na grobljima. Međimurska tradicija je bila pokazati novi kaput i čizme na Sve svete na groblju. Ne bez razloga na groblje se išlo u najboljem izdanju. Tada se očijukalo, u gužvi nehotice okrznulo obožavanu osobu. Sumrak pod svijećama nudio je nerealna obećanja. Padale su zaruke.
I tako mrtvi spajaju žive. Grobovi postaju mjesta susreta, razgovora, obnavljanja rodbinskih veza, upoznavanja novih generacija. Svako malo na groblju se čuje uzvik ”joj, kak su zrasli”. “Vidjeli smo te dok su bio taak mali”. Prepričavaju se priče o obiteljskim uspjesima i neuspjesima, o raspršivanju obitelji, bolestima sa sretnim ili nesretnim ishodom.
Blagdan koji kao da je stvoren da u smiraj jeseni prekine ljude u njihovoj užurbanosti i privede ih na nekoliko sati druženja s onima s kojima su nekad bili jače vezani.
To je blagdan koji stvara i nove veze, jer se na grobovima bližnjih ljudi susreću i upoznaju. Zapali se ne samo koja nova svijeća, već i iskra bliskosti i prepoznavanja.
Zato Svi sveti ili Dan mrtvih, kako za koga, ovisno o osobnoj (ne)vjeri je dan najživljih susreta. Pokojnima uspijeva bolje nego živima plesti novu mrežu života. Pokojnici bolje i lakše posreduju među živima, nego njihovi živući bližnji.
Mladi to danas nerado priznaju, jer nije ‘cool’, ali starije generacije s radošću prepričavaju kao obiteljsku legendu kako su se prvi i sudbonosni put susreli na groblju…
