[layerslider id=”5″]
Posao “na Županiji” i dalje je kod nas poput dobitka na lotu. Posebice ako se zaposlite na mjestu pročelnika za koji dobivate plaću u našim okolnostima magičnih 10.000 kn ili više, što se ne može ni u snu zaraditi u gospodarstvu kada je administrativno upravljanje u pitanju.
Iako su u pitanju ljudi poput “ministara u Vladi”, u koje svaki župan želi imati najveće moguće povjerenje, znači oni koji bi trebali doći i otići s njime “u paketu” – ništa od toga.
Dok jednom postaneš pročelnik, više “svojom voljom” ne možeš izgubiti zaposlenje u županijskoj službi.
Primjerice, ako novom županu nisi po volji i ne ide ti se iz Županije, dobivaš novi “raspored” za svoju stručnu spremu i možda za tek koju mrvicu nižu plaću. Ali ni 8000 – 9000 kn u nekom uredu “na kraju zgrade” ili možda nekoj drugoj “zgradi”, gdje nikomu nisi na putu, zaista je u našim okolnostima, kada su prosječne plaće u našem gospodarstvu bez obzira na stručnu plaću 4000 kn – posao iz snova. Kako je to moguće? Jednostavno, takav je zakon.
Taj proces uhljebljivanja u Županiji, zapošljavanja pročelnika i drugih “iz prošle županove administracije” na drugim poslovima bez natječaja traje posljednjih desetak godina. Od pedesetak sadašnjih županijskih službenika gotovo polovina njih, bez obzira na kasniju smjenu, uhljebljena je za sva vremena na Županiji. Nakon promjene vlasti zbrinuti su na sasvim drugim radnim mjestima u županijskoj administraciji koja bi trebala biti stručna i profesionalna, te dostupna za zapošljavanje svim kompetetnim građanima Međimurske županije i šire.
Nažalost, iako je pri kraju mandata i najavio odlazak iz Županije, te kandidaturu za gradonačelnika Čakovca, aktualni župan Matija Posavec, koji se istovremeno hvali da nikoga nije zaposlio na neodređeno vrijeme, umjesto da postavi v. d. pročelnike ureda do kraja svog mandata, on zapošljava za stalno nova dva čovjeka. Što je to drugo nego uhljebljivanje na Županiji “za sva vremena”, iako je vrlo realna mogućnost da ova dva čovjeka neće biti po volji novog župana.
Mi smo proračunski jedna od najsiromašnijih hrvatskih županija, kao što su uostalom i naše međimurske plaće koje se kreću oko 4000 kn u prosjeku, a mnogi primaju, nažalost, i dalje znatno manje. Istovremeno plaće županijskih zaposlenika oduvijek su u prosjeku između 30 i 40 posto veće od onih koje se isplaćuju u našem gospodarstvu.
Svi se oni smatraju sposobnima, bez obzira na reference, te da zaslužuju upravo tako visoke plaće. Oni svoje “sposobnosti” ne žele (ne mogu) staviti u službu privatnog sektora pa da primaju tamo neku “crkavicu” od 4000 kuna.
Zato nije čudno da su iz službe u Županiji u posljednje vrijeme u privatni sektor otišli samo oni koji su najsposobobniji, koje je trebalo probati zadržati, jer nisu uhljebljeni, već su primljeni na posao kao stručnjaci.
No zašto bi ih župan zadržavao kada “u redu” čekaju drugi, jer “nigdje drugdje ne mogu naći posao, a zmrzavali su se kad je trebalo raditi za stranku”.
Kada je tako, onda nije čudno da i naša Županija ispada sama sebi svrhom, tj. da koristi imaju samo oni koji su u njoj uhljebljeni. To je najveći argument zašto i naši ljudi sve češće daju podršku da je treba ukinuti. Zbog toga nakaradnog zapošljavanja.
Međimurci uvijek žele biti svoji na svojem i uvijek smo za to da trebamo svoju regionalnu upravu i samoupravu. Ali onu u kojoj će raditi najsposobniji i najkvalitetniji Međimurci, a ne klijentelističku utvrdu za odabrane.
