[layerslider id=”4″]
Kakav je to uspjeh ako ga nemaš s kime podijeliti. Čak i bogatstvo ima jači i veći sjaj ako ga se dijeli s nekim. Više se ljudi tomu raduje. Jer, nije sreća vreća novca. Nisu to samo riječi iz nekoga pučkoškolskog spomenara za naivne djevojčice, ma kako banalno zvučale. Prije ili kasnije tu jednostavnu životnu istinu shvati gotovo svatko. A tko ne shvati, život provede u ogradi od prijezira, usamljen, frustriran i vječito nezadovoljan i neshvaćen.
Kao i u životu svakog pojedinca, tako se i u društvu izmjenjuju sebična i velikodušna razdoblja. Iza nas kao zajednice jest razdoblje izuzetne gramzivosti, u kojem su gramzivi pojedinci svojom gramzivošću osakatili druge, ali i sebe, jer gramzivost je razorna sila.
Da se vratimo na prvu rečenicu, da nije uspjeh ako ga nemaš s kime podijeliti. Podsjetio nas je na to Branimir Tomašić na konferenciji za novinare povodom nagrada u turizmu.
Upravo njegova firma dobitnik je jedne od značajnih nagrada u turizmu. U javnom nastupom tom prigodom Tomašić je imao potrebu dati do znanja da se uspjeh mora dijeliti sa svojim ljudima.
Prosječna primanja u njegovoj firmi debelo su iznad međimurskog, pa čak i hrvatskog, prosjeka, malo iznad 6600 kuna, uključujući i treći stup koji kao poslodavac uplaćuje djelatnicima za dane mirovine.
– Ne zarađujemo mi tako puno, nego sam kao vlasnik procijenio da je ono što zaradimo potrebno preraspodijeliti i biti orijentiran na radnike, da bismo na duge staze lakše radili. Zbog toga je kod nas fluktuacija radnika minimalna. – kazao je Tomašić.
Lijepo je čuti ovakvu javnu poruku iz usta jednog poslodavca. Nakon poruke Đure Horvata, koji je lani javno izjavio da radnička plaća treba biti tisuću eura i primjera u tom pravcu koji je dao ovu godinu, dokaz je da se uspjeh može dijeliti na sve, a ne samo sebično zadržavati za sebe. Kada se nešto dijeli, blagostanje se uvijek uvećava.
Uvjerena sam da većina naših uspješnih i imućnih poduzetnika želi živjeti okruženi zadovoljnim susjedima s kojima će rado pročavrljati, popiti kavu i koji će ih na ulici dočekati s osmjehom, a ne s prijezirom u očima.
