[layerslider id=”5″]
Izravna “komunikacija” putem društvenih mreža koja je danas nikad dostupnija običnom čovjeku vrlo lako može pokolebati svakoga, posebice onoga koji nema “željezni želudac”. Pogledajte što se samo događa Luki Modriću nakon svjedočenja u procesu braće Mamić. Još ako se harangi pridruže trolanje s naslovima portali koji žive od iživljavanja, onda bez obzira na moć i novac koji neki pojedinac posjeduje neugodnosti, pa i one trajne, znaju biti puno gore od pukog vrijeđanja.
Stoga nije lako bilo krajem prošlog tjedna ni međimurskom županu Matiji Posavcu. Užarile su se društvene mreže, pa tako i Facebook stranica Međimurskih novina, nakon što smo objavili na našem portalu i prošlom broju novina da izravno pregovara s predsjednikom HDZ-ove Vlade Andrejom Plenkovićem.
Kao što sam predvidio na ovom istom mjestu u našem prošlom broju, njegova posve racionalna odluka, na što se župan i često poziva u pismu upućenom javnosti koje prenosimo na našim Otvorenim stupcima, izazvala je žestoku emocionalnu reakciju naših građana posebice onih koji politički mrze HDZ.
Prevara, izdaja i druge teške riječi dominirale su u rječniku onih koji su osjetili potrebu da glasno podviknu protiv njegove odluke da pregovara s HDZ-ovim predsjednikom Vlade.
Mnogi su osjetili potrebu da se nabace blatom po našem županu, kao da su zaboravili da je bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović bio spreman surađivati i s Karamarkovim HDZ-om i Petrovim MOST-om samo da ostane na vlasti. SDP je tada bio spreman koalirati s političarima koji po svom političkom habitusu spadaju u puno desnije i konzervativnije političare nego je to slučaj s Andrejom Plenkovićem, čovjekom koji je ovih dana, po svemu sudeći, vodio odlučujuću bitku u kojoj želi HDZ pozicionirati više prema centru.
Nisam uzalud napisao prošlog tjedna da je u pitanju dosad najvažnija odluka u političkoj karijeri Matije Posavca, koja ga može pozicionirati kao vrlo važnog čovjeka hrvatske političke scene, pod uvjetom da se nametne kao novi lider HNS-a i stabilizira stranku u mjesecima koji dolaze.
Nažalost, umjesto odlučnog koraka naprijed prema Zagrebu, izgleda da su prve žešće kritike na njegov račun, a na koje očito nije naviknuti, izazvale odluku o podizanju ručne kočnice.
Čini mi se da se to ponajprije dogodilo jer je posljednjih deset godina svoju uspješnost profilirao na svojem radnom elanu i populizmu, okružen poltronima i klimavcima, umjesto da je izgradio tim, ekipu koja će nas sve zajedno vući naprijed.
Tada bi ovu eskapadu mržnje prema odluci da HNS koalira s HDZ-om puno lakše izdržao i s njom se nosio, jer se ne bi protiv toga morao boriti sam.
Umjesto djelovanja, izabrao je šutnju na državnoj razini i lokalno mudrovanje, što znatno smanjuje izgleda ne samo njemu, nego i stranci da zaista igra važnu ulogu u Vladi Andreja Plenkovića, odnosno da se ostvare oni važni ciljevi poput kvalitetne i što brže kurikularne reforme zbog koje je navodno donijeta odluka da HNS koalira s HDZ-om.
Ostavio je Predraga Štromara na milosti i nemilosti svima u Zagrebu, iako je dobro poznato da on nema kapacitete za velike igre niti u Varaždinu, a kamoli u centru moći.
Ako se nastavi sličan politički scenarij, onda će odluka o koaliranju HNS-a s HDZ-om nakon što je popljuvana od “moralnih dušebrižnika” i lijevih i desnih, biti zaista ono na što su već mnogi upozorili – isključivo klijentelistička kojom se čuvaju stečene fotelje i sinekure još iz vremena kada je stranka bila dionik Milanovićeve SDP-ove Vlade ili stječu neke nove, bez važnijeg utjecaja na političke procese koje bi našu zemlju trebali odvesti prema nekom boljem i kvalitetnijem društvu nego je to bio slučaj donedavno kada su u tome sudjelovali Zlatko Hasanbegović, Ladislav Ilčić ili Željka Markić.
U takvoj konstelaciji snaga Matija Posavec bit će i dalje slatkorječiv i simpatičan župan koji će slati sms-ove predsjedniku Vlade ili Predragu Štromaru da mu sredi neku kavu s ministrom kako bi riješili neki komunalni ili infrastrukturni problem u našem kraju, umjesto da izravno utječe na državnu politiku.
Da se konačno počinju mijenjati stvari u onim dijelovima države koji se opiru promjenama i reformama, koje smo mi ovdje već davno u većoj mjeri sproveli. Da se Hrvatska mijenja na način kako to mi radimo u našem kraju, što se stalno ističe u vrlim reportažama nacionalnih televizija kada njihovi reporteri i kamere kroče u Međimurje.
Hoće li i Matija Posavec na kraju svega biti samo “dečko koji obećava”?
