Knjiga “Jagoda Truhelka: Poetika na margini” Katarine Ivon bavi se autoricom čija se javna recepcija većinom vezuje uz hrvatsku dječju književnost, iako su sve izraženiji interesi književne i kulturne povijesti te feminističke i književne kritike za njezin lik i njezino stvaralaštvo, čiji rezultati osvjetljavaju posve novu vizuru njezina javnog djelovanja.
U tom kontekstu bitno je upoznati i njezin osobni lik te pokušati razumjeti njezina uvjerenja jer je riječ o reprezentativnoj figuri hrvatske ženske književne i kulturne povijesti koja svoje književne i profesionalne početke vezuje uz vrijeme kada se žene tek pojavljuju u javnom i društvenom životu.
Jagoda Truhelka borila se književnom riječju, tiho i samozatajno, uvijek na strani slabijih, svoju tišinu transformirajući u književno snažan i angažiran glas. Upravo je Truhelka, kako navodi Zdenka Marković (1939), izrekla prvu glasnu riječ u obranu žena u literaturi suprotstavljajući se ondašnjemu javnom mišljenju. Njezin politički pesimizam nedugo nakon raspada Monarhije vodio ju je uvjetnoj radikalizaciji ideoloških stavova u razdobljima koja su uslijedila, što je odredilo književnopovijesnu predodžbu autorice koja ju je vezivala isključivo uz kršćansku svjetonazorsku koncepciju i hrvatsku nacionalnu poziciju, zanemarujući pritom Truhelkin javni rad, zbog čega je važno njezin povijesni lik prikazati u punoj slojevitosti i višeznačnosti.
Knjiga Katarine Ivon odgovara na potrebu za sintezom i prikazom cjelovitoga književnog lika i djela Jagode Truhelke: ona nam daje zaokruženu, reljefnu sliku ne samo lika i književnog djela već i osobiti pogled na kulturne vrijednosti koje oni prezentiraju i nastoje afirmirati kao i položaj Truhelkina lika i književnog djela i u povijesti hrvatske književnosti, i u povijesti hrvatske dječje književnosti, kao i u povijesti ideja. — Berislav Majhut
Autorica argumentirano i znanstveno utemeljeno, služeći se interdisciplinarnim metodološkim instrumentarijem, repozicionira ulogu Jagode Truhelke i njezina (izvan)književnog djelovanja u hrvatskoj književnoj povijesti pomičući granice njezina nepravedno određenog marginalnog statusa u književnoj i kulturnoj nacionalnoj povijesti. Opsežno istražena arhivska građa, nova čitanja Truhelkinih književnih tekstova te napose interpretiranje i književno-kulturološko pozicioniranje njezina manje poznata opusa, izloženi primjerenim znanstvenim diskursom, podastiru znanstvenoj, stručnoj i široj javnosti nove znanstvene spoznaje koje će zasigurno biti poticaj i za nova istraživanja. — Sanja Vrcić-Mataija
Katarina Ivon rođena je 1976. u Zadru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2000. godine. Na istom je fakultetu doktorirala 2011. godine. Zaposlena je na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, gdje predaje kolegije iz teorije književnosti, novije hrvatske književnosti i hrvatske dječje književnosti. Njezini primarni znanstveni interesi usmjereni su prema novijoj i dječjoj hrvatskoj književnosti, književnoj i kulturnoj teoriji, posebice književnoj imagologiji. Objavljuje znanstvene i stručne radove u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je znanstvene monografije Od Kačića do Svačića. Imagologija i ideologija zadarskih koledara, objavljene 2018. godine (Jesenski i Turk). Dopredsjednica je Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti.
