U suradnji s nakladničkim kućama Znanje i Mozaik osigurali smo nove naslove kojima možete obogatiti vašu kućnu biblioteku. Riječ je o knjigama Prošlo vrijeme i Kuća pored mora. U nastavku više o njima, a evo uputa kako ih možete osvojiti.
U tiskanom izdanju “Međimurskih novina” od petka 10. siječnja potražite nagradne kupone i pošaljite ih na adresu: Međimurske novine, Kralja Tomislava 2, 40000 Čakovec ili na e-mail: [email protected] ili donesite osobno u redakciju NAJKASNIJE U UTORAK 14. siječnja do 15 sati.
Lee Child: Prošlo vrijeme
Jack Reacher kreće na putovanje Amerikom, od Mainea do Kalifornije. No na seoskoj cesti duboko u šumama Nove Engleske ugleda putokaz do mjesta u kojemu nikada nije bio. Gradića u kojem je rođen njegov otac. Sljedeće jutro, u arhivu gradskog ureda, Reacher se raspituje o nekadašnjem domu svoje obitelji. Saznaje da u gradu nikada nije živio nitko s prezimenom Reacher. Zna da se njegov otac nikada nije vraćao onamo. Jack se počinje pitati je li ikada i živio ondje. Istodobno, nedaleko od tog gradića, dvoje mladih Kanađana pokušavaju stići do New Yorka gdje žele prodati svoje blago. No, dogodi im se kvar na automobilu, pa moraju prespavati u usamljenom motelu usred ničega. Mjesto je čudno… Ali nemaju izbora.
Arsen Dedić, Fazil Vejzović: Kuća pored mora
Pjesma Arsena Dedića “Kuća pored mora” nije samo radijski hit koji mnoge ostavljene ljubavnike podsjeća na izgubljenu ljubav, nego i jedna od najvažnijih pjesama suvremene hrvatske poezije koja je vrhunskim ilustracijama Fadila Vejzovića pronašla i svoj oslikani dom.
Prije točno 55 godina, legendarni Arsen Dedić na Splitskom festivalu izveo je pjesmu Kuća pored mora. Godine 1964. odnijela je prvu nagradu stručnog žirija kao i nagradu za najbolji tekst. Iako se igrom sudbine ta pjesma nikada nije našla u njegovim zbirkama, zaživjela je 1969. godine na albumu Čovjek kao ja. Ovaj evergreen i nakon svih ovih godina u ljudima budi snažne emocije. Prema riječima Arsena Dedića, Kuću pored mora napisao je i skladao jedne obične ličke večeri, dok je bio dežurni na odsluženju vojnog roka u staroj vojarni u Otočcu, „ne misleći ni na što“.
