– Ekološki sam uzgajivač povrća i tražio sam županijsku potporu za financiranje kontrole svoje proizvodnje i ne mogu je dobiti već nekoliko godina. Problem je u tome što sam dužan za održavanje postrojenja za navodnjavanje na svojoj parceli koje moram platiti 520 kuna po hektaru godišnje što iz principa neću, požalio se Vlado Posel iz Kuršanca.
I nije jedini poljoprivrednik s tog područja na kojem je izgrađen sustav navodnjavanja kojim se ne koristi. I dok oni zbog neodržavanja i nekorištenja odbijaju to platiti, Danica Pošta iz Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam poručuje da su dužni to učiniti bez obzira koriste li se njime ili ne.
I tu sad dolazi do pat-pozicije. S jedne je strane riječ zakona, a s druge gruba stvarnost koja pokazuje zapuštene šahtove bez poklopaca pune smeća, odnosno, vrijedna investicija koja ne služi svojoj svrsi. Drugim riječima, umjesto dobrobiti postala je predmet prepucavanja i nadmudrivanja. A da stvar bude gora, u tijeku je realizacija još dva takva sustava, u Prelogu i Belici.
Priču o prvom međimurskom javnom sustavu za navodnjavanje koji je trebao biti ogledni primjer za cijelu Hrvatsku a sada stoji zapušten i neiskorišten donosimo u novom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 9. listopada.
