Povijesni kalendar: znanstvenik iz Čakovca koji je govorio čak 40 jezika

Bulcsu Laszlo
Bulcsu Laszlo i Hvalopj'ev S'ūncu, Foto(1) lijevo: Autor: Slavić - Vlastito djelo, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=26593930

Jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika te veliki borac protiv tuđica, prof. dr. sc. Bulcsu Laszlo slabo je poznat u Međimurju iako je riječ o jednom od najboljih poznavatelja i istraživača stare orijentalne književnosti i pisma.

Rodom iz Čakovca, Laszlo se proslavio u znanstvenom svijetu, no nikada nije dobio kakvo priznanje za svoj rad u svome rodnome kraju te je jedan od najzaboravljenijih znanstvenika.

Laszlo se rodio 1922. godine u Čakovcu na današnji dan. Bio je stvarno svestran, no najviše ga se pamti kao lingvista, poliglota i informatičara.

Po ocu je Mađar, a po majci Hrvat, odmalena je bio suočen s jezičnom različitošću, no kajkavski mu je ostao maternji jezik. Otac mu je bio poznati čakovečki odvjetnik Laszlo Bela.

Elektrotehniku je studirao u Budimpešti, a lingvistiku u Zagrebu. Radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1955. godine, nakon čega je od 1964. godine predavao u SAD-u gdje je i doktorirao u Chichagu 1968. godine. Bio je redoviti profesor informatike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje se umirovio 1993. godine, no čak i nakon toga je predavao.

Laszloov doprinosu oblikovanju hrvatskoga jezika teško je odrediva dosega. Široj je javnosti njegov rad manje-više poznat po zagovoru morfonološkog (tvorbenog) pravopisa i izgradnji hrvatskog nazivlja, jer je većinu tuđica (pa i onih grčkoga i latinskoga podrijetla) zamijenio novotvorenicama.

Njegov je prijedlog za reformu hrvatskoga pravopisa na tragu Zagrebačke škole (čije su propise rabili Bogoslav Šulek, Adolfo Veber Tkalčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Eugen Kvaternik) – no, Laszlo je ortografske propise još strože ustrojio.

Njegov pravopis uglavnom se poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primetba, razstaviti, izčupati…). Druga je odlika njegova spisateljstva jezična čistoća, a primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža: nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik.

Laszlo se bavio i algebarskom lingvistikom, bio je jedan od pionira strojnog prevođenja i inoviranja jezikoslovnih studija.

Na Zagrebačkom sveučilištu zasnovao je informatiku u humanističkim područjima i među prvima je započeo računalnu obradu hrvatskih tekstova. Također se bavio filološkim tumačenjima i jezikoslovnom raščlambom asirske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa mezopotamske književnosti.

Na području hrvatskoga strukovnog nazivlja informacijske znanosti i druga područja njegov trud tek čeka na priznanje i primjenu. Njegov je rad utjecao i na Ladanovo jezikotvorstvo dok ostali vidovi djelatnosti, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purizma, nailaze na teškoće pri ulasku u matricu hrvatskoga jezika. Stjepan Babić ga smatra jednim od najplodnijih, ako ne i najplodnijih rječotvorcom u hrvatskom jeziku.

Profesor Laszlo poznat je bio i po tome što je na znanstvenim simpozijima o kajkavskim temama govorio izvornim jezikom svojeg zavičaja, međimurskom kajkavštinom.

Njegovim radom i utjecajem pojavljuju se novi naraštaji hrvatskih jezikoslovaca oslobođenih zabludâ mladogramatičarske (“mladoslovničarske”) jezikoslovne škole.

Bio je predavačem više od šezdeset godina, a posljednji puta predavao je u proljeću 2014. godine. Umro je 4. siječnja 2016. godine u Čabrajima kod Križevaca, a urna mu je položena na groblju u Križevcima.

 

Izvor: Wikipedia

Ostavi komentar