Ugostitelj Boris Bistrović: Prijeti li nam novi lock down u Međimurju?

boris bistrović

Na aktualnu situaciju u ugostiteljstvu osvrnuo se čakovečki ugostitelj Boris Bistrović.

U nastavku u cijelosti objavljujemo njegovu objavu: 

Prijeti li nam novi lock down u Međimurju?

Poštovani članovi Stožera MŽ, načelnici, gradonačelnici i župane, obraćam Vam se ovim putem s namjerom da čujete vapaj privatnog sektora koji je na koljenima.

Naveliko se šuška o planu uvođenja zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pa me zanima na temelju kojih to podataka zaključujete da su kafići i restorani žarišta zaraze?
Vlasnik sam dvaju ugostiteljskih objekata, poštujemo sva moguća i nemoguća pravila nametnuta našoj djelatnosti: od smanjenja kapaciteta uz poštivanje 4m2 po gostu, razmaka između stolova od 3m, postavljenih dezinfekcijskih sredstava na svakom kutku, obaveznog nošenja maski, skraćenog radnog vremena, učestalog provjetravanja uz učinkovitu upotrebu ventilacijskog sustava, smanjenja buke…radimo prilagodbu prema svakoj Vašoj preporuci.

Nemoguće mi je ne primjetiti da se i gosti ponašaju izrazito disciplinirano uz poštivanje preporuka. Nose maske, dezinficiraju ruke, ne miješaju se međusobno.

Iz gore navedenog zaključujem da je epidemiološka sigurnost gostiju i djelatnika sigurno puno veća nego prilikom privatnih druženja, gdje se manje više nikakve mjere ne poštuju. Počevši od privatnih party-a po stanovima, kućama, vikendicama, od međugeneracijskog slavljenja rođendana unutar obitelji do aktualnih “kolinja”.

Zar smo mi koji legalno i pošteno radimo posao krivi što je država nemoćna uvesti reda u ponašanju građana? Zar smo mi krivi za ilegalne party-e? Za pojedine “poduzetnike” koji ne prežu pred ničim?

Da, lako je zatvarati tuđe poslove kad fino kapne svaki mjesec plaća iz državnog ili lokalnog proračuna. Koliko se Vas okušalo u privatnom poduzetništvu? Da ne spominjem sate i sate rada i mukotrpnog truda ugrađenog u nečiji privatni posao, često uz kreditna zaduženja na osobnoj imovini.

Zar Vi mislite da je posao lako pokrenuti nakon što je jednom ugašen? A što je sa sudbinama radnika i poduzetnika? Zar oni ne zavrijeđuju dostojnu kvalitetu života. Većina ih je u kreditima…

Ne, nismo nerazumni i shvaćamo da je “vrag uzeo šalu” ali ne može sve preko naših koljena. Mi smo uložili i izložili našu imovinu i zdravlje, i za to nas država “nagrađuje” zatvaranjem.

Zapitajte se da li ste napravili sve što je u Vašoj moći da spriječite širenje zaraze bez da dovodite do propasti i bankrota jedne cijele grane poduzetništva – ugostiteljstva.

A ako nas zatvorite i uskratite Ustavno pravo na rad, barem nam osigurajte obeštećenje kako se to radi u uređenim državama, Austriji i Njemačkoj.

Boris Bistrović, bacc.oec.

Ostavi komentar