Snježana Kovačić iz Belice: Lovimo optimalne rokove za sadnju krumpira

Snježana Kovačić iz Belice

Sve se praši po našim poljima i oranicama i to u doslovnom i prenesenom smislu. Naime, teško je ne primijetiti traktor za traktorom koji jure svaki svojim poslom. Poljoprivredne parcele se zaoravaju i tanjuraju, ali se i baca gnojivo, prska se, sije se kukuruz, sadi se krumpir… A kako je posljednjih dana toplo i sušno, iza svakog od njih diže se i prašina.

Ipak se čini kako je najviše traktora i priključnih strojeva vezano uz sadnju krumpira koja je u punom jeku. Naime, kako se može čuti, rane sorte krumpira već su u zemlji, a trenutno se sade one kasnije epohe sazrijevanja. Rane sorte zasađene su pod otvorenim nebom ili su pokrivene akrilnim folijama kako bi prije došle u rod.

– Kod nas sadnja krumpira traje 20-tak dana – čuli smo od Snježane Kovačić iz Belice koju smo zatekli u poslu u polju na području Male Subotice. – Rane sorte već smo zasadili, a trenutno smo u poslu s kasnijim sortama.

Obitelj Kovačić pod krumpirom ima oko 35 hektara površina. Velik dio toga je u njihovom vlasništvu, dok dio imaju u najmu, kao što je i ova parcela u Maloj Subotici.

Većina parcela nalazi im se na području Belice i Gardinovca i kao i većina međimurskih poljoprivrednika muče se vozikanjem po polju.

Sin Mario na viljuškaru

– Iako smo dosta zemljišta okrupnili i imamo lijepe parcele od 2 do 3 ha, još uvijek se borimo s onim malima koje nam oduzimaju dosta vremena. Evo, tu imamo dvije parcele pa sad prepakiravamo sjemenski krumpir s prikolice na prikolicu kako bi došli i do druge udaljenije površine.

Naime, loš poljski put i nije baš za prijevoz punih paleta naklijanog krumpira pa se voze više puta manje količine. Te male parcele nisu ni za navodnjavanje. Obitelj svoj krumpir redovito navodnjava rolomatima koje se ne isplati voziti baš do svakog kvadrata zasađenog krumpira.

Otkupna cijena nikakva, ali ne žele odustati od proizvodnje

Lijepo vrijeme dobro je prosušilo zemlju, kaže, no ostalo je dovoljno vlage u tlu za nicanje krumpira. Istina, meteorolozi su najavili i malo kiše tako da, ako ništa drugo, barem neće biti toliko prašine.

– Ni ove godine nećemo saditi isključivo novo sjeme kao ni mnogi drugi. Preskupo je. Idemo na pola-pola. Pola staroga, a pola novoga koji smo nabavili iz Njemačke. Nešto direktno, a dio i preko posrednika.

U sanducima se nalaze crvene sorte i one bijele, otprilike u istim omjerima. Kažu, sade ono što naše nestalno i nesređeno tržište traži.

– Imamo doma još malo lanjskoga krumpira koji nije otišao. Otkupna cijena je i dalje nikakva, no spašavaju nas količine.

S druge strane, kaže, ne mogu niti pak ne žele odustati od te proizvodnje. Doma imaju svoju malu pakirnicu, svi strojevi, mehanizacija, skladišta i sve ostalo podređeno je uzgoju krumpira. Osim toga tu su i sinovi koji također rade s njima i odlučili su se za život na zemlji. Svi se nadaju kako će se jednom ipak nešto pokrenuti. Ako ništa drugo, ako su već izbjegli ranoproljetni mraz, nadaju se kako krumpir neće “skuhati” visoke temperature ili pak prorijediti tuča i nevrijeme. (Vlasta Vugrinec)

Ostavi komentar