Ima ih na rajčicama, paprici, blitvi, brokuli, ali i na ružama, hibiskusima pa na stablima voća. Isto tako nalazimo ih i na zavjesama, radnom stolu, rublju koje se suši. Jednom riječju, nema tog mjesta na kom nisu prisutni. Riječ je, naravno, o smrdljivim martinima kako ih svi kolokvijalno zovemo. Nisu novina u našem kraju jer smo o njihovoj najezdi već pisali i kako sada stvari stoji, pisat ćemo i dalje jer postaju dio naših života. Naročito u ovo vrijeme kada nam se počnu uvlačiti u kuće tražeći mjesto za prezimljavanje.
Kako to već biva svako od nas protiv njih bori se na svoj način. Suzana Blažinčić iz Preloga odlučila se na ekstremni način čupanja biljaka.
– Imala sam jako lijepi paradajz kojeg smo s guštom jeli, ispričala nam je naša Priločanka. Onda su se oni pojavili iz čista mira i preplavili su plodove. Oni zeleni i sitniji jednostavno su popadali, a ostali su bili oštećeni. Prskati nisam htjela, već sam odstranila sve stabljike iz vrta i sada ih nemam.
Prema njenim riječima, nije ih odmah primijetila već je najprije osjetila njihov intenzivni, karakteristični miris. I upravo ju je taj miris natjerao na pomniji pregled vrta.
– Bilo ih je svakakvih, od malih do velikih, crnih, smeđih, zelenih, dodaje. Znalo ih je biti i po nekoliko na jednom plodu.
Kako se riješiti smrdljivih martina donosimo u novom broju Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 25. rujna.
