Skupina Mravići ovotjedni su kandidati našeg nagradnog natječaja u kojem se bore za 8000 kuna. Riječ je o 26 predškolaca od 5 do 7 godina života.
– Ja sam prvi čovjek koji bude putovao u sve države, tim nas je riječima dočekao mali Abel, polaznik DV-a Dječja mašta iz Čakovca, iz skupine Mravići. Išao bum u Francusku, Maltu i cijeli svijet.
A zašto su nas mališani dočekali s pričama o putovanju, nabrajali države i objašnjavali nam boje zastava pojedinih europskih država, saznali smo od njihove odgajateljice Ivančice Treska.
– Na početku ove pedagoške godine krenuli smo s projektom Putujemo Europom. Naime, djeca su dolazila u vrtić s pričama gdje i u kojoj zemlji čiji tata, mama ili baka i djed rade. Kako su im te priče bile zanimljive, zaključili smo kako su one dobra podloga za projekt.
Virtualni put po Europi
I tako je krenulo svojevrsno putovanje po Europi.
– Povezali smo sa s vrtićima u Grčkoj, Francuskoj, Malti i Portugalu i onda ih simultano obrađujemo. Primjerice, mi Grčku, a oni Hrvatsku, pojasnila je odgojiteljica Treska
A ta obrada znači slušanje himni, pozdravljanje na njihovu jeziku, crtanje zastavi, obrađivanje znamenitosti određene države, razgovaranje o hrani, kako izgledaju tamo vrtići i škole. Ono najinteresantnije što slijedi na kraju je pjevanje pjesmice Kad si sretan na jeziku te države. Drugim riječima, mališani pjevaju tu pjesmicu na grčkom, francuskom, portugalskom i malteškom jeziku. Ta pjesma im je u stvari poveznica za sve države kroz koje virtualno putuju. S Maltežanima i Grcima čak su se i vidjeli uživo preko aplikacije Zoom.
– Mi smo njima otpjevali njihovu, a oni nama našu pjesmicu i djeci je to bilo veliko oduševljenje.
Na kraju su djeca skužila, kako su rekla, da i u Grčkoj ljudi imaju kuće, zgrade i aute kao i kod nas, odnosno da je sve isto.
Malteški čamac, portugalski pijetao
Znamenitosti pojedine države uče, naravno, u skladu sa svojim godinama. Pa im je tako asocijacija na Maltu čamac koji su sami izradili i obojili u boje njihove zastave. Portugal pamte po pijetlu, Francusku po Eiffelovu tornju…
Odgojitelji se trude da i hranom djeca dožive određenu državu pa su tako, uz učenje o Francuskoj, pekli kroasane.
O državama uče i igrom da su na svakom stolu puzzle s kartom Europe, igra memori se također igra kartama država i njihovim glavnim gradovima.
– Naš je cilj bio da djecu upoznamo s tim državama, njihovom kulturom i da oni vide da smo svi jednaki, jedino govorimo svatko svojim jezikom, ističe teta Ivančica.
Uče djecu da na te različitosti treba gledati kao na vrijednost, a ne sa strahom.
U svakoj su državi po desetak dana, uče kako se pozdravlja. A kako su mališani kao prave spužve, upijaju svaku novu riječ, svaku rečenicu i pjesmicu. Na rastanku su nam i pjevali Kad si sretan na svim četirima stranim jezicima i naravno na hrvatskom jeziku. I sada i doista razumijemo zašto nas je na ulazu dočekao budući pustolov i svjetski putnik Abel koji još nema dojam gdje se nalazi Francuska, ali zna više francuskih riječi od nas.
