SESTRE VOLONTERKE: Poštarica i odgojiteljica širom otvorile srca za djecu sa sindrom Down!

Danas kada svi stalno žurimo i vodimo život s puno obaveza, teško je pronaći vremena za sebe, a još teže možemo posvetiti vrijeme potrebitima u našem društvu. Svijetli primjer pravih volonterki su sestre Vlašić iz Čakovca kojima kombinacija volontiranja i posla odlično polazi za rukom. Svojim primjerom pokazuju da treba dijeliti i pomagati kako bi naše društvo učinile malčice boljim.

Sestre koje znaju kako ozariti dječja lica

U moru svojih poslovnih obaveza uspijevaju pronaći vremena za volontiranje čak tri puta tjedno u Udruzi za sindrom Down Međimurske županije. Odrasle su u Železnoj Gori, no prije nekoliko mjeseci su se s cijelom obitelji preselile iz obiteljske kuće u stan u Čakovcu. Kažu da im je promjena dobro došla zbog niza prednosti koje grad nudi. Sve im je blizu te sada mogu uštedjeti puno vremena na vožnju automobilom. Nekada im je do posla trebalo čak i po sat vremena. Sada ušteđeno vrijeme mogu preusmjeriti na aktivnosti koje ih raduju, a među njima je i volontiranje.

Karla je diplomirala na studiju Menadžmenta sporta i turizma na Međimurskom veleučilištu, a Natalija je završila studij za odgajateljicu na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu. Srdačne sestre oduvijek su bile spremne pomoći kome god je to trebalo, a to se vidi i u njihovim karakterima. Sestre Vlašić znaju da samo malo potrebno da se lica djece ozare. Topla riječ, podrška, zagrljaj i igra ono je što je djeci potrebno da bi bili sretni.

Karla se počela baviti aktivnim volontiranjem prije dvije godine na preporuku predsjednice Udruge sindrom Down Međimurske županije Višnje Horvat, s kojom zajedno radi u čakovečkoj pošti. Nakon nekoliko mjeseci pridružila joj se i sestra Natalija, koja kao odgojiteljica po struci te radi u jednom od čakovečkih vrtića.

Volontiraju tri puta na tjedan

– Svaku srijedu imamo kreativne radionice po skupinama, u petak sa starijom djecom imamo grupno plivanje, a u subotu gimnastiku – kazala nam je Natalija, a njezina sestra Karla dodaje: – Djeca su se jako vezala za nas, iskazuju puno više ljubavi nego ostali. Osjećajni su. Često se grlimo i izražavamo jedni drugima prijateljsku ljubav.

Osim radionica, sudjeluju kao volonterke u snimanju kalendara za djecu sa sindromom Down te u projektu Dobar kao Down Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koji traje već dvije godine. Kao voditeljice projekta sudjelovat će u projektu “Naučimo za budućnost!” koji bi se trebao pokrenuti u narednom razdoblju.

– Riječ je o projektu koji će obuhvaćati druženja u javnim institucijama. S djecom ćemo na primjer ići u kazalište, u dućan ili u slastičarnu gdje ćemo ih učiti kako se moraju ponašati u javnosti kako bi se što lakše mogli uklopiti u društvo – ispričala nam je Natalija koja ističe da će takvi projekti bili puno korisniji djeci nakon što postanu punoljetni.

Preko ljeta u posjetu su im bili i međunarodni volonteri koji su im se pridružili tijekom dva vikenda na vježbanju. Volonteri su došli iz različitih krajeva svijeta od Rusije, Finske, Tajlanda i Turske pa sve do Hong Konga. Bila im je to prilika da skupe nova volonterska iskustva i steknu nova prijateljstva koja još i danas traju.

Pozivaju sve zainteresirane da im se pridruže

Nekoliko godina unazad volontirale su i za humanitarnu udrugu Fijolina tijekom Porcijunkulova, a koja je osnovana s ciljem pružanja potpore djeci i mladeži bez roditelja ili adekvatne roditeljske skrbi. Potrebno je naglasiti da su u to vrijeme bile na godišnjem odmoru koje nisu kao većina ljudi odlučile provesti na ljetovanju.

U svoje slobodno vrijeme još imaju vremena baviti se i  tjelovježbom. Kažu da su djeca danas jako inteligentnija, ali su po drugoj strani prgavi te treba ponekad i malo strogo s njima jer djeca moraju znati tko je autoritet.

5- Lijepo nam je volontirati. Osjećaj je jako dobar jer činimo dobro djelo. Radije nešto dati nego primiti. Istina je da imamo manje vremena za sebe, ali ako postoji želja za volontiranje,  nađe se vremena, ali se može sve dobro organizirati – kazale su u jedna glas sestre Vlašić koje zajednički pozivaju sve ostale koje imaju afiniteta prema sličnim aktivnostima da im se pridruže ne samo za blagdane nego i u ostatku godine. (Sanja Heric, foto: Sanja Heric i privatna arhiva)

Ostavi komentar