Danas, 16. travnja 2024. godine u 18 sati u zgradi Scheier predstavljena je knjiga ‘Penjačevi zapisi’ legendarnog alpinista Stipe Božića.
Autor je svjedočio o svojim najizazovnijim alpinističkim pothvatima u karijeri, te svojem odnosu planinama i snazi prirode koju je krotio. Predstavljene su knjige Penjačevi zapisi i kao dodatak K2 trijumf i tragedija.
Zanimljivo je viđenje autora sebe kao Dalmatinca a ipak alpinista. Ispričao je svoj život.
Stipe Božić rođen je 1951. u malom mjestu Zavojanama. Roditelji su mu bili u zbijegu u El Shattu. Nakon osnovne škole preselio se k ocu u Split. Godine 1968. završava alpinističku školu u splitskom PD Mosor. Za vijeme služenja vojnog roka 1971. godine upoznao je Vikija Grošelja, budućeg velikog slovenskog alpinistu, i kasnijeg penjačkog partnera na mnogim himalajskim usponima. 1975. godine sudjeluje na ekspediciji u Hindukush u organizaciji PD Mosor. Tom prilikom, popeo se na 7492 m visoki Noshaq, ujedno i najviši vrh Afganistana.
U proljeće 1979. organizirana je prva jugoslavenska ekspedicija na najviši vrh svijeta. Vođa ekspedicije je bio Tone Škarja, a jezgru su činili uglavnom slovenski alpinisti, od kojih je većina sudjelovala na uspješnoj ekspediciji na Makalu i prvenstvenom usponu po južnoj stijeni. Stipe Božić uvršten je u ekspediciju, kao jedan od dvojice hrvatskih alpinista.
Cilj ekspedicije, osim prvog jugoslavenskog uspona na najviši vrh svijeta, bio je ispenjati i novi smjer po zapadnom grebenu. U tome je ekspedicija i uspjela, 13. svibnja 1979. kad su novi smjer usponom na vrh zaključili slovenski alpinisti Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik. Iako u početku ekspedicije nije bio u prvom planu, zahvaljujući dobrom snalaženju prilikom aklimatizacijskih uspona na planinu, Stipe Božić postao je partner u navezi Stanetu Belaku-Šraufu, koji je već u to vrijeme bio jedan od najistaknutijih slovenskih penjača i slovio je kao jedan od favorita za uspon na vrh. Zahvaljujući tome, Belak, Božić i sirdar Ang Phu činili su drugi navez koji se 15.svibnja uspio kao drugi navez popeti na vrh.
Prilikom silaska s vrha, navez je zbog mraka morao bivakirati na visini 8400m. Drugo jutro, pred sam kraj silaska s težeg dijela, Ang Phu se poskliznuo i poginuo nakon pada na 2000m niži ledenjak Rongbuk. Iako su bili predviđeni i daljnji usponi, ekspedicija je prekinuta nakon Ang Phuove pogibije. Ekspedicija na Mount Everest i uspješan uspon prvenstvenim smjerom uvrstili su dotad malo poznatog Stipu Božića u red vodećih jugoslavenskih i svjetskih alpinista. Kamerom je snimao dijelove ekspedicije, uključujući i dolazak na vrh pa je ova ekspedicija je uvelike odredila njegov daljnji životni put.
Popeo se na najviše vrhove svih kontinenata i na tri najviša vrha na svijetu:
- Mount Everest 8848 m 15. svibnja 1979. i 10. svibnja 1989.,
- K2 8611 m 1993. i
- Kanchenjunga 8586 m 1991. godine.
Na najviši vrh svijeta, Mount Everest, popeo se dva puta, te je tek drugi Europljanin (poslije Rheinholda Messnera) kome je to uspjelo.
Stipe Božić se također popeo na sedam najviših vrhova svih sedam kontinenata:
- Mount Everest (Azija), 1979. i 1989.
- Aconcagua (J. Amerika) 1996.,
- Mount McKinley (Sj. Amerika) 1996.,
- Kilimanjaro (Afrika) 1996.,
- Mount Vinson (Antarktika) 1997.,
- Mont Blanc (Europa) 1974.
- Mount Kosciusko (Australija) 1996. godine.
Popeo se i na Elbrus najviši vrh Europe 2000. godine.
Galeriju pogledajte ovdje (STIPE BOŽIĆ)
Foto: Mario Golenko
