Skoro svako kućanstvo, makar i na tavanu krije jedan ceker koji je praktičan za grad ili bilo koju vrstu špeceraja. Relativno velik i prostran, idealan je za puno namirnica, a zbog gotovo nepoderivog prirodnog materijala može živjeti i više od sto godina. Smatra se kao tradicionalna baština, a nekad su čitave obiteljske zajednice živjele od njegove izrade.
Danas je ona rijetka, sve je manje ljudi koji su pobornici ovakve torbe jer je tržište preplavljeno različitim drugim modnim predmetima. No izradu cekera nije zaboravila 70-godišnja Đurđica Smolek iz Goričana koja i danas radi cekere od komušine klipa kukuruza. Nauku izrade naučila je u djetinjstvu, a ponovno ih je počela raditi u mirovini. Cekere su radili kao mala djeca, a naučili su ih roditelji. Đurđica radi cekere od luščije, a kukuruz ima na polju, tako da je sve u domaćoj proizvodnji.
S njima uveseljava svoje najmilije. Đurđica je radila u tekstilnoj industriji cijeli život, prvo u Zagrebu, pa potom u Međimurju.
Cekere je opet počela raditi kao umirovljenica, uglavnom kao poklone za svoje najmilije
– Iako cekere nisam radila duže vrijeme, nikad nisam zaboravila postupak izrade, poručila je Đurđica koja ih je ponovno počela izrađivati kad je došla u mirovinu.
Đurđicini cekeri dolaze u raznim oblicima, te su detalji obojani bojom za tkaninu. Poneki su ukrašeni raznim cvjetićima. Svi cekeri poklon su za nekoga. Uz klasične cekere izrađuje i male torbice za likere. Đurđica nove ideje dobiva na kanala Youtube, pa je tako izrada moderna i inovativna. Opet, materijal je domaći, a izrada kako se to nekad radilo.
FOTO: Zlatko Vrzan
