#izbalansirajse je kolumna Međimurskih novina u kojoj nam Maja Baksa, mag. prim.educ. te praktičarka bihevioralne analize i specijalizantica transakcijske analize, daje korisne savjete o tome kako si pomoći u svakodnevnim stresnim situacijama i adekvatno brinuti o mentalnom zdravlju.
Što su i zašto su važne samoregulacija i koregulacija, objašnjava Maja u kolumni aktualnog broja Međimurskih novina koju prenosimo u cjelosti:
Tko tu koga uči?
Postoje neke životne situacije, razdoblja i/ili trenuci koji donose određenu razinu stresa u svakodnevicu. Početak nastavne godine to je za sve školarce i njihove roditelje, odnosno obitelji.
Nakon što smo tijekom ljeta najvjerojatnije imali malo slobodnije strukture dana, vrlo brzo je potrebno uskočiti u malo drukčije cipele i prilagoditi se drukčijem načinu funkcioniranja. Pritom je uobičajeno da nam je neke zadatke teže odraditi, da nam je možda teže ustati ranije ujutro (ako moramo), može se dogoditi da smo frustrirani jer su praznici završili, ali isto tako možemo osjetiti i tjeskobu zbog novih obveza, zadataka koji nas čekaju, svojevrsne neizvjesnosti budućnosti…
Samoregulacija i koregulacija
Svaka promjena donosi nešto novo. I zahtijeva od nas prilagodbu. Sposobnost da se prilagodimo nam je “utkana u gene”, održala nas je na životu tisućama godina, to nam je donijelo napredak kao civilizaciji, a navedeno čini i dalje. Za prilagodbu je često potrebna samoregulacija, ali i koregulacija.
Samoregulacija je sposobnost upravljanja vlastitim emocijama i ponašanjima u stresnim i svakodnevnim situacijama. Mi odrasli je (uglavnom) posjedujemo – nekad više, nekad manje. Ona je vrlo vrijedan alat – pomaže nam “preživjeti” razne situacije s čim manje posljedica za nas. Kod djece se ova sposobnost tek razvija, stoga je nužno da im mi odrasli u tome pomognemo, da ih podučimo. Za to se najprije mi moramo “izregulirati” te svojim primjerom, svojom energijom i ponašanjem potaknuti isto u djetetu. To se zove koregulacija.
Koregulacija je osvještavanje zajedničkih snaga, djelovanje zajednički, međusobno davanje podrške. Može se dogoditi da i djeca nama pomognu u “regulaciji” jer mi od njih često učimo (samo toga možda nismo uvijek svjesni). Ponekad je sama njihova prisutnost dovoljna da nas “izregulira”, da s nekim podijelimo dio “dnevnog tereta”, stresa, tjeskobe ili tuge, ljutnje, promišljanja, odluka. Pritom ne mislim da “istresamo”, na primjer, svoju ljutnju na njih, već da ih zamolimo da nam pomognu s nečim što bi moglo smanjiti naš osjećaj ljutnje.
Zato, razmislite, kako zajedno možete prijeći nadolazeće izazove? Koje su vam zajedničke snage? Koje su snage obitelji? Što jedni od drugih učite? I krenite zajedno u nove avanture! (mb)
Sljedeću kolumnu donosimo 15. rujna u Međimurskim novinama!
#izbalansiraj se i uživaj!
Saznaj više o Majinom kabinetu na službenom portalu ili putem facebooka!
