ANITA VADAS, učiteljica, edukatorica i savjetnica za roditeljstvo govori o pripremama djeteta za školu
Što učitelji koji ove jeseni dočekuju svoje prvašiće očekuju od njih i njihovih roditelja pokušala nam je sublimirati dugogodišnja učiteljica, vrlo širokih i modernih pogleda na školstvo, a unatrag godinu dana i osoba s praksom edukatorice i savjetnice za roditeljstvo Anita Vadas.
Od jeseni me čeka četvrta generacija prvašića u Prvoj osnovnoj školi u Čakovcu. Primjećujem kako ima roditelja koji vrlo rado rade sa svojom djecom, no ne pruža im se adekvatna edukacija i ne znaju što točno raditi s djetetom prije škole. Ono što se nameće je da nauče dijete pisati i čitati, računati pa čak i množiti i dijeliti. Najponosniji roditelj zna se pohvaliti da njegovo dijete zna već i tablicu množenja. Dok će onaj sramežljivi roditelj reći da njegovo dijete ne zna ni čitati ni pisati, ali ne zato što on kao roditelj nije htio tome podučiti dijete, već zato što dijete to ne želi. Iskreno, ne smatram jednog od njih boljim ili lošijim. Vidim da svatko od roditelja radi najbolje što zna, naglašava Anita Vadas.
Sve je manje vremena za odgojni dio rada s djetetom
Pripremiti dijete za školu ne znači naučiti ga čitati i pisati. To je posao učitelja i učiteljica koji su educirani da to rade na adekvatan način. Prije škole je potrebno poraditi na psihofizičkoj spremnosti djeteta, na emocionalnoj spremnosti, te na socijalnim vještinama.
Tu ima dovoljno posla za dvije godine rada s djetetom kroz igru i uključivanje u kućanske aktivnosti koje su mu zabava, a zapravo su svojevrsna priprema za školu. Od vezanja vezica, šivanja koncem i iglom, šiljenje bojica, pravilno držanje pisaljke, glasovne analize i sinteze, govorne vježbe, vježbe opisivanja predmeta pa sve do nekih svakodnevnih higijenskih navika koje se podrazumijevaju, ali ih roditelji hotimice preskoče prije škole. Vježbe fine motorike prstića, do motorike šake, ruke i aktivnosti tijela – skakanja, penjanja, višenja, upiranja, bacanja… sve je to igra i zabava nužna prije polaska djeteta u školu.
Dešava se da u prvi razred dođu djeca bez tih osnovnih znanja. Za sve je to potrebno izdvojiti vrijeme u školi. Sat traje 45 minuta i uglavnom je namijenjen učenju, dakle obrazovanju. Sve je manje vremena za odgojni dio rada s djetetom. Nijedan učitelj ne želi preskočiti taj neophodan i jednako važan dio za dijete te se trudi sve to nadoknaditi pod odmorima ili „krađom“ od nastavnih sati. Ako u razredu ima po 20-ak djece, nije baš da će to odraditi idealno. Ali odradi jer je svjestan da je djetetu to važno i zbog sebe i zbog socijalne sredine u kojoj se nalazi. Naročito zato što su u pitanju vršnjaci te se vrlo lako vidi usporedba koje dijete nešto može a koje ne.
U školama se sve više poštuje individualnost djeteta i neke stvari će dijete svladati u drugom ili trećem razredu. Iskustvo nam je pokazalo da dijete sve može nadoknaditi. Idealno je ako se odradi prije škole, ali nije neophodno, ističe učiteljica Vadas umirujući vas zabrinute jer ste možda nešto propustili.
Škola za roditeljstvo
Škola za roditeljstvo ne postoji. Roditelji sami u hodu traže rješenja, odgovore na mnoga pitanja koja iskaču poput iskakalica u slikovnicama, na njihovu putu roditeljstva. Pa i sada pred polazak njihova djeteta u školu. Upute od liječnika su dobili, dobit će ili su već i dobili one o potrebnim knjigama i opremi, no nitko ih ne upućuje na to kako što efikasnije pripremiti dijete za novi životni period. Anita Vadas je, uvidjevši to, odlučila svoje dugogodišnje iskustvo u interakciji s djecom i roditeljima pretočiti u edukacijske radionice pod nazivom Priprema za školu. One nude upravo one odgovore na pitanja koja more roditelje.
Ne pruža se dovoljno edukacije roditeljima kako bi bili još i bolji na polju roditeljstva. To sam odlučila promijeniti. Sve što znam pretočila sam u predavanja za roditelje i u radionice namijenjene roditeljima i djeci. Adekvatnom edukacijom roditelj može usporediti sebe s drugima, može naučiti nešto što ne zna, može dobiti na samopouzdanju jer će sebi potvrditi da dobro radi, a može i poraditi na nečemu što baš nije onako kako bi trebalo biti.
U svojoj edukaciji imam uvrštene sve one aktivnosti koje je potrebno obaviti prije škole, a roditelj ima vremena da to odradi s djetetom. Prije no što sam počela pripremati sve što bi roditelji trebali s djetetom prije škole, činilo mi se da će sve stati u radionicu od sat vremena. Sada radionica ima materijala za dva sata, pojašnjava Anita Vadas.
Nove generacije predškolaca su naprednije i mudrije
Učiteljica Vadas primjećuje da su nove generacije učenika intelektualno naprednije i mudrije, barataju tehnologijom, ali su istodobno bez dovoljno razvijene emocionalne inteligencije, socijalnih vještina i na tome treba raditi.
-Ta djeca trebaju nekoga da se njima bavi i da im se posveti, da ih nauči i kulturu ophođenja. Nekadašnji bonton nije više isti kao ovaj današnji, ali je neophodan. Druženja su se svela na društvene mreže a ne toliko na osobna druženja, a kada se nađu zajedno djeca ne znaju osnovne stvari komunikacije. Sve to treba poduku prije škole. Najčešće problemi niknu tamo gdje podrazumijevamo da bi netko nešto trebao znati, pa ne zna. A tko ga je tome podučio? Nitko! Niti roditelja, a niti dijete, zaključuje Anita Vadas.
Dakle, dragi roditelji prvašića, ništa nije strašno i nepopravljivo. Učitelji očekuju elementarnu kulturu ophođenja i socijalne vještine i radoznalost, zainteresiranost za školu. Sve ostalo odradit će oni. Ako ste štogod propustili dosad, ne brinite, bit će ispravljeno. Dakako, uz vaš i djetetov angažman.
I da, ganjanje ocjena nije cilj. Cilj je u putovanju, uživanju, zadovoljstvu i osobnom rastu. Dopustite djetetu da zavoli školu, da zavoli učenje, da bude uzbuđeno jer je spoznalo nešto novo i sretno jer je to uzbuđenje prepoznao učitelj ili učiteljica i nagradio primjerenom ocjenom. Uživajte jer pred vama je najljepše životno doba.
Ne kaže se uludo: Od rođenja pa do groba najljepše je đačko doba.
