Čini se da je svima dosta rata u Ukrajini, pogotovo nakon novog stupnja eskalacije. Eksplozija na Krimskom mostu bila je povod za novi stupanj eskalacije, no ruski napad raketama na ukrajinsku infrastrukturu bio je planiran tjedan dana ranije.
Europski lideri se sve više pitaju kako zaustaviti nove eskalacije, došlo se do ruba nuklearnog ponora. Opasnost ne prijeti samo od potencijalnih atomskih bombi već i od najveće nuklearne elektrane Zaporožje koja postaje još jedno sredstvo pritiska.
Aneksijom četiriju ukrajinskih oblasti predsjednik Putin bacio je svijetu rukavicu u lice, no baš mu ne ide. Ukrajinske snage oslobodile su značajan dio na sjeveroistoku, ali i na jugu, koji je strateški važniji.
Oštar odgovor ukrajinskog vodstva je da nema pregovora dok je Putin na vlasti. Dalje od toga se ne može.
Što slijedi? Svakako nastavak borbi, dok su europski lideri sve zabrinutiji. Mađarski premijer Orban govori da bi u miru trebali razgovarati „Putin i Trump“, a ruski ministar vanjskih poslova Lavrov govori da je Moskva otvorena za razgovore, no čeka „ozbiljan prijedlog“. Istovremeno se američki prijedlog o potencijalnom miru proglašava „licemjernim“ od strane Rusije jer se Ukrajini i dalje pomaže oružjem. Naime, glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby izjavio je da je SAD zbog ruske nuklearne prijetnje zainteresiran za brzo rješavanje sukoba u Ukrajine i mirnim putem.
Zazivanje mira dolazi iz još jednog razloga. Ocjenjuje se da Putin nije uspio ucijeniti Europu plinom, skladišta su više-manje puna, no strah od zime zamijenio je strah od atoma. Raste strah od neočekivane eskalacije „što bi bilo kad bi bilo“, Finci i Amerikanci kupuju veće zalihe joda, a na tom su putu i neke druge zemlje. Postajemo li taoci Putinove politike? Glavni tajnik NATO-a Stoltenberg izjavio je da bi bilo kakav napad na kritičnu infrastrukturu bio napad na NATO.
Rezultat straha zbog podizanja eskalacije na višu razinu od strane Putina prve su osjetile burze. Već nekoliko dana padaju europske dionice, zbog rata kapital bježi u obveznice. Cijena nafte pala je na svjetskim burzama za 30 posto zbog predviđene krize i smanjenja potražnje.
Zaziva se tiha diplomacija Rusije i SAD-a, ali i promjena smjera, dio američkih medija smatra da Amerika mora promijeniti smjer prema Ukrajini. To pak nije moguće. Rat će potrajati, no sa sve više nepoznanica i prijetnji, mir je još daleko.
Vrijeme međutim više nije na strani Rusije nakon osam mjeseci rata, sve više nedostaje vojnika, raketa i streljiva, a i sredstava. Zapad je barem četrdeset puta bogatiji nego Rusija.
