Zbog cjepiva koje nedostaje sve više zemalja traži alternativu. To zapravo znači da je lako moguć treći val, a pitanje je što će biti s gospodarstvom u ovoj godini koja je smatrana izlaznom iz krizne situacije. Sve je više zemalja koje traže alternativu, Srbija i Mađarska to već čine, njihovim stopama ide Slovačka, a Austrija je počela surađivati s Danskom i Izraelom u nabavi cjepiva izvan protokola EU. Najveći gubitnik kad je riječ o cjepivima postala je Njemačka, koja je trebala biti predvodnik, a to svakako boli, pogotovo ako se zna da je četiri puta manje cijepljenih nego u Britaniji.
U međuvremenu su se rasplamsale rasprave o odnosu bogatih i siromašnih, koji ne mogu platiti cjepiva. Virus ne poznaje i ne poštuje granice između bogatstva i siromaštva.
Razmatra se i opcija takozvanih prisilnih licencija, a sve će ostati samo na teorijskoj raspravi. Vlasnici tvrtki zagovaraju patente kao pravo na zaradu nakon istraživanja i inovacija. Kao alternative predlažu se privremene licencije ili sporazumi o suradnji.
S druge strane, protivnici profita preko Svjetske trgovinske organizacije traže opoziv prava na patente za cjepiva, ako nedostaje cjepiva. Smatra se da pravo farmaceutskih tvrtki na zaradu ne može biti važnije od prava ljudi na zdravlje. Kako je znatan dio istraživanja financiran javnim novcem, rezultati istraživanja i patenti bi trebali biti javno dostupni, a nisu.
Apel Svjetske zdravstvene organizacije za cjepiva kao javno dobro ovih dana neslavno propada, nitko se na to ni ne obazire. Vidi se sva nemoć po pitanju zdravlja, važnija je zarada.
Gdje je tu Hrvatska? Prema obećanju mjerodavnih, do kraja ožujka u zemlju bi trebalo stići oko 400.000 doza cjepiva, slično se planira i za travanj. To znači da bi do kraja travnja svaki četvrti građanin zemlje bio cijepljen, a to prije svega znači svi stariji od 65 godina i kronični bolesnici. Ostali bi bili i dalje na čekanju. Ovako ili onako, turistička sezona koja se željno očekuje će trpjeti, ne samo zbog nas. Kako se vidi, pitanje zdravlja nacije postalo je geopolitičko i ekonomsko pitanje. Saznali smo to prekasno, no prekasno je to saznala i Europa, pa se sad traže brza rješenja, kojih nema. Je li to dovoljno da svaka europska zemlja odgovori na buduću prijetnju virusa svojim javnim nacionalnim institutom kao zaštitnom mrežom, tek se nazire.
Hrvatska je prije desetak godina bila na dobrom putu, no imunološki zavod propao je zbog nebrige države i grabeži. Za gradnju modernog i suvremenog na svjetskoj razini bit će potrebno najmanje tri godine ako sutra počnemo. No, opet će se naći neki dovoljno pametni s izjavama: što nam to treba, ionako smo mali i tako dalje. Kao da veličina određuje pamet.
