U ovoj situaciji govoriti svako zlo za neko dobro je nekako neprimjereno. Ali sigurno nema čovjeka koji se u ovoj situaciji nije zapitao zašto nam se to događa? Čime smo to zaslužili? Jesmo li kažnjeni? Opet će najviše stradati mali ljudi!
Kad nevolja prođe, a proći će kao što prođe svako zlo, moći ćemo vidjeti i drugu stranu prohujalog koronavirusa. Na koji način je njegova pojava utjecala i promijenila društvo. A mijenja ga, brže i efikasnije od rata ili elementarne nepogode.
Nevjerojatno je kako smo preko noći ostali bez šopinga, ispijanja kava na terasama, odlaska frizeru ili u salone ljepote. Čak i odlaska liječniku s dijagnozom “sve me boli” kako bi dugotrajno sjedenje u čekaonici iskoristili kao nadomjestak za manjkavi društveni život.
Sve to je koronavirus obrisao kao mokrom krpom.
Koronavirus je uzdrmao i društvene odnose. Po prvi puta smo doživjeli da se cijela Vlada odrekla jedne plaće u korist oštećenih u potresu u Zagrebu. Je li moguće da je čišćenje počelo od repa, a ne od glave. Ne baš jer prvo su ipak bez prihoda ostali oni koji su silom prilika morali zatvoriti lokale.
Neće se potez Vlade mnogima svidjeti, naročito onima koji su se skrivali pod njezinim skutima i štitili njezinim plaštem.
Stvari su više nego ozbiljne. U kriznim situacijama socijalni mir najlakše puca.
No u kriznim situacijama jednako kao zdravlje treba čuvati demokraciju. Stožeri su dobra stvar kad se pojavi kriza, ali njihovo trajanje treba biti strogo namjenski i vremenski ograničeno jer u protivnom “u ime i radi zaštite naroda” svaka moć teži širenju ovlasti, a apsolutna moć apsolutno korumpira.
To u svakom trenutku trebamo imati na pameti. Moć treba biti raspršena da se ne izrodi u svoju suprotnost.
Za velike promjene nikad ne možete odrediti kada su točno počele. One se šuljaju mic po mic u okolnostima za koje je teško razaznati što je bio uzrok, a što posljedica.
Moramo biti svjesni da nam je društvo ozbiljno protreseno i to ne samo radi fizičkog potresa, nego međuljudskih odnosa koji će se na novo definirati. U ovom trenutku solidarnost je vrlina koja se ističe i uzdiže iznad sviju. No vidjet ćemo hoće li opstati kao najvažnija baština koju će nam uz obilje boli ostaviti koronavirus?
