Glavna briga mnogih domaćica je kako nahraniti obitelj s od 500 do 600 kuna tjedno. Što skuhati, a da se ne prekorači taj limit, jer život se ne može svesti samo na hranu. Kućne prihode treba rastegnuti i na režije, potrebe školaraca, kupnju goriva i štošta drugo što je potrebno u kućanstvu, od troškova za popravke ili nove uređaje.
Limit za kuhinju zvuči kao nekada racionirana lista za prehranu. Samo bi sada domaćice trebale članovima obitelji izdavati točkice. Odrediti na koliko grama mesa, maslaca, kruha, mlijeka ima pravo tko od članova obitelji.
Cijena litre svježeg mlijeka dosegla je u dućanu devet kuna. Sedam dana po devet kuna, za mlijeko tjedno trebaju 63 kune. A time bi četveročlana obitelji stekla pravo samo na šalicu mlijeka na dan po članu. Želi li dijete šalicu više, netko će se žrtvovati, mama ili tata. A poželi li dvoje djece još jednu šalicu mlijeka, tada oboje.
Kilogram svinjskog buta može se nabaviti za po 30 kuna za kilogram. I to je jeftinija vrsta mesa. Obiteljima s trima muškim članovima to je dostatno tek za ručak. A gdje je ostatak tjedna? Da, može se želudac puniti i klipićima, kruhom, tjesteninom, ali ne više kao prije. Obični klipići penju se na 4 kuna po komadu. Na kruh treba neki namaz, a omiljena pašteta od tune u prigodnoj prodaji stoji oko 12 kuna po pakovanju koje je jedva dostatno za dva člana obitelji za doručak. Maslac od 250 grama odavno se prodaje po cijeni iznad 20 kuna. Tjestenina za juhu od 400 grama stoji i do 17 kuna.
Brinuti se o obitelji iz raspoloživog limita domaćici je teže nego ministru Mariću nahraniti proračunske korisnike.
One koje imaju vrt još će ljeti imati što iznijeti na stol za svoju obitelj, ali što je s onim obiteljima koje žive u zgradi bez vrta? Ne mogu “glodati gole zidove”.
Police dućana prepune su “smeća”: raznih grickalica i slatkiša punih praznih kalorija koje zasićuju, ali ne hrane. Roditelji će ih kupovati djeci da im napune želudac jer sav taj prehrambeni šund ima dobar okus za nepce.
