Premijer Mađarske Viktor Orban iznenadi nas svako malo s aluzijama koje nisu dobrodošle u dobrosusjedskim odnosima, pa tako i ova posljednja. Ovaj je put u vezi embarga na rusku naftu i odnosa s EU, izjavio da njegova zemlja ne bi imala problema s naftom “da joj nisu oduzeli more”.
Hrvatska vlada je s pravom reagirala i osudila teritorijalne pretenzije Mađarske. No, teške riječi za Hrvatsku idu dalje, mađarski državni tajnik za informiranje Menczer je u utorak, opravdavajući Orbana, rekao da je on mislio na “povijesnu činjenicu” i time je zapravo razotkrio sebe, ali i skrivene mađarske političke primisli. Naime, Ugarska nikad nije imala izlaz na Jadransko more.
Zbog čega je onda Orban rekao “da nam nije oduzeto more”? Od Pacte Convente 1102. godine pa sve do 19. stoljeća Hrvatska i Mađarska bile su dvije kraljevine, uz personalnu uniju u osobi mađarskog kralja. Velika Mađarska je, još od svojih pobjeda nakon dolaska u Panonsku nizinu krajem osmog stoljeća, u povijesti držala dio Slovačke, Ukrajine, zapadni dio Rumunjske, Vojvodinu i Baranju. Naši Zrinski branili su od Turaka upravo veliku Mađarsku, ali i Hrvatsku. U 19. stoljeću je zbog borbi Beča i Pešte za prevlast 1867. nagodbenim zakonima Hrvatska ostala podijeljena između tih dvaju entiteta kao najslabija, iako je ostala suverena. Zbog protivljenja Hrvatske austrijski car Franjo Josip tada je raspustio Hrvatski sabor.
Iz tog vremena ostala je poznata krivotvorina koju u povijesti nazivamo “Riječka krpica”. Ustavna krivotvorina nastala u dogovorima Beča i Pešte na štetu Hrvatske. Tom “krpicom”, zapravo komadom papira, umetkom, primijenjen je na bečkom dvoru izvorni članak 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine.
Rijeka je sa svojim kotarom tom “krpicom” proglašena zasebnom državnopravnim tijelom. Mađari su tada imali podršku dijela hrvatskih građana Rijeke koji su bili za Mađare, takozvanih mađarona, pa čak i talijanskih obitelji koje su bile protiv Hrvatske. Rijeka i riječki kotar su prema toj “krpici” bili proglašeni “spornim područjem” ,a do rješenja tog “spornog područja” bila je predana mađarskoj upravi i vlasti, što je potrajalo sve do završetka Prvog svjetskog rata i mirovnih sporazuma, kad je Mađarska ostala bez znatnog dijela svojeg teritorija.
Problem je u tome što se premijer Orban ne mora poznavati povijest ako to ne želi, no mađarski državni tajnik mora poznavati povijest i ne govoriti gluposti o “povijesnoj činjenici”.
