Kako nam uvođenje eura kao službene valute u Hrvatsku nije nikakva nova tema, niti išta što bi nas trebalo čuditi ili iznenaditi nego je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi i kakve posljedice će imati na naš život, vlast se ovih dana konačno počela baviti i tom temom.
Posljedice uvođenja eura će za nas građane prema svim pokazateljima biti više pozitivne nego negativne, pri čemu prvo mi sami moramo odbaciti sve one iracionalne strahove koje mnogi imaju usađene u svoje predrasude, poput gubitka nacionalnog suvereniteta ili državne samostalnosti, budući da smo ionako već godinama ovisni upravo o tom euru te o svakoj maloj većoj transakciji pričamo najčešće o eurima, a posebno kada kupujemo nekretninu ili automobil što je za najveći dio građana obično i najveća životna investicija. Dakle, mi euro kao valutu ionako živimo svakodnevno, samo ga nešto rjeđe imamo u novčanicima u papirnatom ili kovanom obliku.
Kod uvođenja eura mnogi imaju strah od rasta cijena koja se može dogoditi, no ipak, prvo pitanje koje bismo si trebali postaviti je: zašto se bojimo eura više nego što brinemo za svakodnevna gospodarska i politička pitanja, zavrzlame, nedorečenosti i afere koje nam vlast već godinama servira te zašto se ne trudimo da se naša ukupna gospodarska situacija poboljša na svim ostalim područjima kako bi mi sami imali veću kupovnu moć, umjesto da sada “skačemo” na potencijalnu inflaciju zbog uvođenja jedne nama realno nasušno potrebne valute u svakodnevnom životu zbog pripadnosti europskom gospodarskom okruženju?
Mnoge reforme su u Hrvatskoj nužno potrebne. I kako mi, Hrvati, već dokazano unazad trideset godina nikada značajno ne mijenjamo svoje stavove niti radimo samostalno reformske poteze, nego ih radimo uvijek pod nečijim pritiskom i postavljanjem uvjeta “izvana”, tako će i sada vlast, a sve zato da bismo mogli uvesti i koristiti euro, morati uvesti i određene reforme.
Hrvatska se nedavno obvezala europskim institucijama da će u idućih godinu dana provesti određeni paket reformi, od kojih bi prosječnom građaninu najvažnije mogle biti one koje se tiču poboljšavanja upravljanja u javnom sektoru, te smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo. Hoćemo li konačno doživjeti efikasnost javnog sektora kakvu priželjkujemo? Hoće li poduzetnici dobiti priliku slobodnije poslovati uz manja administrativna i porezna opterećenja? Ili će nam vlast ovim reformama samo zamaskirati pogled budući da će na jesen iduće godine biti novi parlamentarni izbori?
Prema dosadašnjem iskustvu bit će vjerojatno nekih pozitivnih pomaka u samim propisima, no pitanje koliko će se ti propisi kvalitetno provoditi i hoće li oni u praksi doista pomoći građanima, budući da preglomazna i preduboka država i svi oni koji su isto tako preduboko ovisni o njoj ne dozvoljava da se u nju previše dira ili da joj se oduzima u korist građana ili privatnog sektora. Kako god, nakon već najavljenih izmjena i rekonstrukcija u vladi koje će se dogoditi do ove jeseni, pri čemu će se vlast potruditi da u zaborav padnu apsolutno sve afere koje su imali njihovi dosadašnji poslušnici i podobnici, krenut će se u novi paket reformi koji će nam biti prikazan kao najbolja moguća varijanta onoga što nama svima upravo treba, a sve na putu do uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj, koji će to postati vjerojatno 2023. godine.
Najavljene su tako liberalizacija tržišta roba i usluga, smanjenje parafiskalnih nameta, deregulacija javne uprave i smanjenje broja politički imenovanih državnih dužnosnika u javnoj upravi, prodaja vlasništva u devedeset tvrtki koje su sada u djelomično državnom vlasništvu, kao i nove regulacije u radu državnih agencija. Ideje zvuče dobro, a pomaci se čine u najmanju ruku zanimljivima. Hoćemo li nakon vruće političke jeseni, koja nas očito čeka, ponovno doživjeti amneziju na sve podvale i laži koje smo se do sada naslušali? Vjerojatno da. Ipak je građanima svakodnevni život najvažniji te niti nemaju vremena i snage za borbu sa sustavom. Tako kao društvo funkcioniramo već desetljećima, pa ćemo vjerojatno i dalje. No, nadajmo se da će se u svom tom bućkurišu neke od tih reformi pozitivno odraziti upravo i na taj naš mali, svakodnevni život.
