Seobe naroda su velik biznis 21. stoljeća

Seobe naroda u povijesti čovječanstva su najprirodnija pojava poput izmjena godišnjih doba i vremenskih prilika. Sve su dramatične, potresne i mučne za one koji preseljavaju iz jednog prostora u drugi, a uz to su uznemirujuće za domicilno stanovništvo. I jedni i drugi ispunjeni su strahom jednih od drugih. Razdvajaju ih i plaše drugačije kulture i običaji. Seobe su neugodne onima koji moraju seliti, kao i starosjediocima kamo stižu doseljenici. Barem mi to dobro znamo jer smo iseljenički narod. Ali koji to narod u Europi u svojoj povijesti nije bio iseljenički? S našeg kontinenta narode su na seobu tjerale oskudica, glad, ratovi i prenapučenost. Ni Međimurje toga nije bilo pošteđeno. U prošlom stoljeću tisuće i tisuće Međimuraca razmiljeli su se po Europi i svijetu od sjeverne Amerike do Australije, a u ovom nastavili trend. I sigurno smo kao doseljenici drugima strani i čudni, dok se ne uklopimo da manje stršimo.

U Europi trenutno vlada velika demografska suša. Posljedica toga je doseljavanje ljudi s Bliskog istoka, Azije i Afrike u Europu.

Što je okidač za takvu seobu? Nema jednog odgovora na to pitanje, puno je čimbenika koji su doveli do toga. Duboko u samoj srži je ljudski razlog, bijeg od siromaštva, besperspektivnosti i nada da novi svijet pruža bolju budućnost.

Seobe naroda velik su biznis 21. stoljeća koji cvate ilegalno i legalno.  Ilegalno kroz trgovinu i šverc ljudi, legalno preko agencija koje radnike transferiraju iz zemalja koje imaju višak radne snage u zemlje koje njima oskudijevaju.

Dok su naši građevinari u potrazi za boljom zaradom otišli na zapad, oni iz Bangladeša mogli bi doći k nama.

Doći će ako nam neće imati tko graditi kanalizaciju, popravljati ceste, graditi stanove. Da život ne stane. Plaćemo nad odlaskom liječnika u inozemstvo, opravdano jer nije svejedno hoće li nas imati tko liječiti. Ali iz pučke škole znamo da je čistoća pola zdravlja i da je održavanje komunalnog standarda zdravstveno važno za kvalitetu života. Odakle dolazi radnik koji na tome radi, kako izgleda ili se zove je nevažno ako radi svoj posao. Za Međimurje je važniji da bude uređeno i čisto, nego je li radnik iz Bangladeša ili Čakovca. Služeći plaću sebi, osigurava mirovinu nama. To su posljedice života u globalizaciji.

Ostavi komentar