Dok Index.hr skuplja klikove zbog “hapšenja” svog novinara koji izgleda kao i većina njihove tzv. redakcije koji rade kao “outsorsani” iz svojih fotelja i nemaju fiksno radno mjesto, pa tako i mjesto prebivališta u Zagrebu (zbog toga je zapravo i nastala cijela frka-zbrka), nitko od svih koji su se oglasili ovim povodom, ne oglašava se godinama unatrag kada je u pitanju struka i zaštita različitih novinarskih prava.
Na čelu s Hrvatskim novinarskim društvom koji je dopustio da naša medijska scena postane obična kaljuža, u kojoj primjerice svi prepisuju od svih i nikome se ne spočitava ništa. Nije čudno da u takvoj nesređeno situaciji kolo vode oni kojima nije uopće stalo da konačno krenemo ozdraviti naše društvo. Jer u sređenim društvima zapadno-europskih država točno se zna što se može, a što ne. Ne treba puno, ponajbolje se vidi kako su kod nas portali odustali od bilo kakvih objava video-snimaka sportskih i drugih događanja, kada su bili suočeni s mogućnosti tužbi. Jer ne samo da nemaju love da plate autorska prava, već nažalost nemaju novac ni da plate novinarstvo.
Očito se može kad se hoće, ali kod nas se nažalost puno toga ne želi promijeniti, jer samo u takvim okolnostima mogu egzistirati poslovni modeli koji su bazirani na krađi, prepisivanju i trolanju tuđih medijskih materijala.
Takva je situacija kada je u pitanju odnos politike i medija. Svi nešto mute ispod stola i običnom građaninu teško je uopće shvatiti što se događa. Kad je to tako, onda politika ne želi neutralno odrediti pravila igre, već pokušati raditi pritisak kako se to ne radi. U ovom konkretnom slučaju vjerojatno i nije bilo inicijative od nekoga s vrha, međutim u našem ispolitiziranom javnom sektoru pa tako i u policiji, uvijek postoje oni koji se na krivi način i bez da promisle dvaput, žele dodvoriti politici.
Oporba na čelu s inače jalovim SDP-om očekivano se obrušila ovog puta na svojeg političkog suparnika HDZ. I to bi bilo u redu da nije u pitanju licemjerje koje nije samo prisutno u ovom primjeru.
Naime, Vlada Zorana Milanovića propustila je veliku priliku da napravi ozbiljne promjene u našem društvu. Umjesto da radi reforme, onda se odlučila na strančarenje, omogućavanje različitih povlastica za svoje članove. Išla je čak na ruku i “krupnom kapitalu” jer je minimalna plaća 2013. – 2014. godine zaista bila teška mizerija. Sad bi primjerice odmah podigli minimalac na 5000 kuna. Pa zašto nisu pred četiri godine podigli barem na 3 ili 4000!? Sad bi se HDZ morao dobro preznojiti “da odgovori tom izazovu”.
Da, a posebno boli činjenica da je takva Vlada koja se predstavljala progresivnom zahvaljujući svojoj većini donijela jedan od najgorih mogućih zakona kada su medijske slobode u pitanju.
Miljenićev zakon o sramoćenju doveo je sve novinare u neobranjiv položaj na sudovima. Gotovo pa monstruozni hrvatski zakon o medijima, koji klevetu pretvara od privatnog parničnog postupka u kažnjivo kazneno djelo, koji progoni država, taj SDP-ov ministar pravosuđa je dodatno opteretio inkriminacijom “sramoćenja”. Sucu se daje diskrecijsko pravo da progoni novinara koji je napisao istinu ako to može naškoditi ugledu ili poslovima raskrinkanog lupeža i korupcionaša, koji se zatim silom ovog zakona, pretvara u oštećenika i tužitelja. S takvim zakonom nema slobodnih medija.
Uglavnom i HDZ i SDP nisu ni pokušali napraviti pozitivan iskorak kada su u pitanju autorska prava, sloboda medija i zaštita novinara od sudskog progona. Zajednički snose krivicu što je liberalna demokracija kada su mediji u pitanju potpuno pala u sjenu različitih dealova koji omogućavaju da se otupljuju ozbiljne novinarske oštrice. Oni bi najradije da se mediji pretvore u njihove PR biltene uz pomoć kojih će se javnosti plasirati samo njihova istina. I u tom segmentu, kao i u mnogima drugima jednostavno gube vezu s realnošću i što je najvažnija uloga medija.
Kada im se takva uloga godinama sustavnu oduzima, onda nije čudno da na sceni ostaju oni koji se igraju novinarstva i ovakve slučajeve koriste kako bi sebi dali na važnosti i zaradili nešto sitno na klikovima.
