Rizik i nagrada

Kako se čini, sudeći prema izjavama predsjednika Vlade, Hrvatska je ušla u novo doba. Nakon pojma sigurnosti koji je bio lajtmotiv prošlih godina, sad se sve više pojavljuje novi i pomalo zagonetni pojam proračunati rizik.

Zatvaranja granica više neće biti, gospodarstvo mora živjeti, a s njim i država, pa se proračunati rizik pojavljuje kao spas. Ustvari, model sigurnosti je za život nedovoljan jer izbjegava rizike, time i nagrade, a čuva postojeće.

No što je zapravo proračunati rizik? U slučaju našeg turizma bilo je jasno. Trebalo je spasiti našu jaku turističku granu i nadati se da se virus neće previše razmahati. U time se uspjelo, turizam je na oko polovice prošlogodišnje sezone, a bolnički kapaciteti ipak nisu prepuni bolesnika.

Ovih dana se proračunatim rizikom spašava obrazovni sustav da ne potone. Učenici su se ipak našli u školama, osim ponegdje, vidjet će se što će se događati za tjedan ili dva. Zatvarat će se takozvani džepovi zaraze, odnosno razredi, možda i škole, ali ne dalje od toga. Proračunati rizik sastoji se u tome što bi šteta od ne odlaska u škole bila mnogo veća nego od odlaska u škole, usprkos riziku od zaraze.

Proračunati rizik je zapravo matematički model rizika koji nam govori koja je najmanja moguća šteta od više nepovoljnih vijesti, odnosno parametara.

Ekonomisti tvrde što je veći rizik, veća je i nagrada. To je u načelu točno, no što je veći rizik veća je i neizvjesnost, ali i mogućnost krivog postupanja i gubitka. Igrači u igrama na sreću to dobro znaju.

Već dugo vlade u svijetu donose odluke koje su zapravo proračunati rizik, jer je budućnost najčešće nepredvidiva. To nije ništa novo, no posljedice su itekako vidljive. Švedski model imuniteta krda nije se pokazao najboljim, barem za sada. No nagrada bi, da je to uspjelo, bila ogromna. Drugim riječima, Šveđani su skloniji riziku od Hrvata iako su bogatije društvo.

Pitanje je zašto je to tako?  Po logici, oni koji su manje razvijeni trebali bi imati veću sklonost riziku odnosno mogućnostima razvoja, a nemaju.

Takozvano upravljanje promjenama nije ništa drugo nego odgovor društva na rizike koji se unaprijed predviđaju. Konkretno, tehnološki i kibernetički rizici danas su na prvom mjestu u svijetu s najviše nagrada, a slijede ga rizici od klimatskih promjena, pa tek onda politički i ekonomski rizici. Koliko smo daleko od toga?

Ostavi komentar