Jedan od boljih viceva koje sam čuo za vikend na moru je onaj: A je li netko od Slovenaca uopće ostao u Sloveniji? Već sam pisao kako korona ne može ništa hrvatskom turizmu, a prošli vikend sam se opet i osobno uvjerio da u srcu sezone sve je isto kao proteklih godina.
Najviše se nagrebusili hoteli, kao i hosteli, posebice oni splitski i dubrovački u kojima se na dan-dva zadržavaju mlađi gosti koji inače stižu aviononima i “krstare” po Jadranu.
Njih ove godine nema, ali zato ima puno više onih kojima nije problem doći autom posebice naših susjeda Slovenaca, Nijemaca, Čeha, Slovaka, Poljaka…
To su i dalje naši najvjerniji gosti od kojih najviše koristi ima rentijerski turizam koji je u Dalmaciji zaživio proteklih 50 godina i u kojem je najvažnije iznajmljivati cca 3 mjeseca apartmane, ubrati najam i ništa ne prijaviti državi. Prije se mahalo jugoslavenskom zastavom i plakalo za Titom, samo da nitko ne pita za porez, a sada da sve ostane isto maše hrvatskom, pjevaju Thompsonove pjesme i viče ZDS.
Sivo-crna zona hrvatskog turizma koja se događa ne samo posljednjih 15-20 godina otkako su nam se vratili turisti na Jadran, već od puno ranije kada smo živjeli u bivšoj državi predstavlja se dolje kao borba za preživljavanje, jer treba zaraditi u dva-tri mjeseca kako bi se preživio ostatak godine.
Ako je to zaista tako, sve u redu, ali što je s nama u ostatku zemlje. Gledajući svakodnevno takve stvari na godišnjem odmoru, i to na svakom koraku, postajemo zaista ljuti jer ispadnemo budale.
Niti jedna naša vlast ne usudi se uvesti normalne poreze, kako ne bi porezne inspekcije na Jadranu, u kojem često šalju i svoje ljude, ali sa Sjevera, dva tjedna na moru glumile nekakve babaroge. Treba uvesti korektan porezni paušal za svaki lokal, da sami poreznici na moru preuzmu odgovornost koliko će tko morati platiti u svim djelatnostima koje se tamo odvijaju za vrijeme ljeta i priči je kraj.
Neka bude i prihod proračuna isti kao i sada, znači da će biti manji porezi, ali da svi koji nešto tamo rade da ga i plate. Ne treba država derati, već samo normalizirati stvari. Umjesto toga neki plaćaju 25 posto PDV-a, a 50 posto turizma privatnih iznajmljivača i svih drugih djelatnosti je ne u sivoj, već u crnoj zoni.
Zašto bi se morao stvarati jaz između Sjevera i Juga, poput situacije da naši inspektori moraju uvoditi red na moru? Reda oni moraju uvesti sami kako bi se mi uvjerili da živimo u (ravno)pravnoj državi u kojoj većina a ne manjina poštuje zakone.
Kod nas je presija na svakom koraku, ne možeš ništa raditi, a da ti netko “ne visi za vratom”, nismo zadovoljni s “konkurencijom” koja ne izdaje račune i provlači se (ne)plaćanjem kazni ili čestim promjenama firmi, s time da državna tijela nisu regulator na tržištu, već uglavnom represivni organ.
Dolje ne samo da je sve totalno opušteno po tom pitanju, već čak i bahato, pa ne samo da dobijemo račun bez JIR-a ili ZIK-a ili što već, nego se umjesto njega kod plaćanja ispostavlja “narudžba” ili račun piše penkalom na običnom papiriću koji je kod nas poznat za pisanje bele. Veliki broj iznajmljivača i lokala također još uvijek ne prima kartice i sve treba platiti u kešu. Ako kojim slučajem zaboravite ponijeti gotovinu, možete se vrlo lako naći u problemu.
Mi se ovdje uglavnom pridržavamo pravila, koja vrijede u jednoj Austriji i Njemačkoj, ali u dobrom dijelu zemlje, posebice u morskim krajevima gdje sve ovisi o turizmu koji nam je i dalje glavni izvozni proizvod malo toga se mijenja. I nikom ništa!
