Bolni događaji poput terorističkih napada u svijetu uvijek nas iznenade, ma kako ih tumačili. Želeći objasniti složenost svijeta, knjiga Huntingtona „Sukob civilizacija“ izazvala je svojedobno valove rasprava, neslaganja i slaganja. On kao temu uvodi sukob civilizacijskih identiteta kao što je zapadni svijet, pravoslavlje pa kineskog i islamskog svijeta kao zasebnih cjelina. Smatra da će sukobi početi na rubovima civilizacija u koje će se polako uključivati centralne sile svake civilizacije, nešto poput već viđenih svjetskih ratova.
Povijest mu nije dala za pravo, iako bi mnogi rekli da je bio blizu istine.
Nedavno masovno ubojstvo muslimana u Novom Zelandu i ovih dana kršćana u Šri Lanki kao da priziva sukob civilizacija ili bi možda to htjeli oni koji ga izazivaju. Njima je sukob civilizacija intelektualno pokriće za pokolje jer je po njima očuvanje civilizacije iznad svih, drugim riječima, to je nepatvoreni fašizam. Na kraju su i jedni i drugi samo teroristi kojih se društvo nastoji osloboditi. Ukratko, to je ideologija prošlosti i ekstremizma.
Ono što ostaje nerješivo u današnjim modernim društvima su ona sama. Društva više nisu kompaktna, države su zajednice različitih kultura, najčešće s dominantnim kulturnim obrascem i dominantnim interesom, očuvanjem naroda i nacije. Što su slojevitija, to su veće različitosti i igre međusobnih interesa. Društva sve više postaju zajednice za život više ili manje uspješne.
Kao odjeci ideologije sukoba civilizacija počinju i sukobi unutar zajednica zbog različita statusa pojedinih grupacija, što ponajviše razara zajednicu i smanjuje povjerenje u državu. Tako je zadnjih godina u Europi u vodećim državama.
Zato kroz prizmu sukoba civilizacija ne treba pojednostavljeno gledati na svaki događaj poput terorističkog napada čemu smo skloni, kao i tvrdnjama da su kršćani najugroženiji. Svi su ugroženi. Oni koji nam ne žele dobro upravo to očekuju. Žele nas indoktrinirati.
