U prošlom broju obećala sam da ću vikend provesti bez društvenih mreža te da ću vas obavijestiti kako je cijeli eksperiment prošao. Ono što sam napravila je da sam na dva dana u potpunosti ugasila Facebook pošto na njemu provodim i trošim najviše svog vremena. Shvatila sam da se zbog posla baš potpuno ne mogu isključiti, što mi je bila prvobitna ideja, no barem sam ju djelomično uspjela ostvariti.
Osjećaj je nakon eksperimenta bio fantastičan. U dva dana uštedjela sam vjerojatno po tri sata u danu bez da sam pratila rasprave bez ikakvog smisla, ružne komentare, gramatičke i pravopisne greške, glupe video snimke i fotografije na Facebooku. Ma, u jednoj riječi milina. Mojoj sreći ne bi bilo kraja kad bi to barem moglo potrajati i duže od tih dva dana.
Umjesto toga vrijeme sam utrošila na korisnije stvari. Posvetila sam taj višak vremena na ono što me ustvari zanima, ali za njih nikad ne nađem vremena (čitaj: izgovor), odnosno onoliko vremena koliko bih ustvari željela. Pogledala sam mnoštvo edukativnih videa i konačno pročitala knjigu koja mi već mjesec dana stoji na polici uz krevet.
Više vremena provela sam i vani u prirodi. Zelenilo, voda i biljke u cvatu djeluju opuštajuće i ne kaže se badava da priroda liječi. Napunila sam baterije i spremno dočekala radni početak tjedna. Uglavnom, bilo je za čistu peticu. Odmorila sam glavu, a to je ono najbitnije trenutno.
Sljedeći eksperiment koji bi voljela napraviti jest totalno isključiti se na sa svih društvenim mreža i otići na nepoznato mjesto bez tehnikalija, doslovno se izolirati od svih i svakoga na tjedan dana. Hmm, ali to se trenutno čini samo kao jako velika želja s obzirom na to da još uvijek traju zabrane kretanja u našoj zemlji i Europi. Valjda ću jednog dana uspjeti i u tome.
