Nakon Coca-Cole, na nacionalnoj sceni svjedočili smo novoj aferi, sada već bivšeg ministra obrane, Marija Banožića, koji je skrivio prometnu nesreću i pritom ubio 40-godišnjeg Gorana Šarića iz Privlake. Kao i kod afere s Coca-Colom, i ovdje su iskočile informacije za koje ne znamo jesu li ustvari istinite.
Ono što smo se svi pitali jest je li ministar bio pijan dok je vozio. Inače, tu informaciju policija daje skoro pa odmah nakon nesreće, najkasnije drugo jutro. No, u ovom slučaju za tu smo informaciju saznali tek tri dana nakon prometne. Najprije su se već tijekom vikenda u kuloarima pojavile informacije da je Banožić imao debelo preko jednog promila alkohola, potom je u ponedjeljak navečer isplivao podatak da se radilo o koncentraciji od 0,21 promila, zatim se pojavila i vijest o 0,29 promila, te na kraju o mjestu i vremenu uzimanja samog uzorka.
A ono što je najčudnije, DORH je u svom priopćenju o navedenoj nesreći priopćio da “nije utvrđena prisutnost alkohola ili prisutnosti droga, psihotropnih tvari i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti osumnjičenika“. Mnogi su to shvatili da nije imao alkohola u krvi, no s obzirom na to da je riječ o javnom dužnosniku, a kako bi se spriječile insinuacije i ostale dezinformacije, smatram da je DORH ovdje morao biti jako precizan i jasno naglasiti koliko je promila bilo zabilježeno, bez obzira na to hoće li taj mali postotak biti uzeti u obzir u sudskom procesu ili ne.
Vjerojatno ni za te promile ne bismo saznali da netko iz bolnice nije nalaz poskrivečki poslikao i plasirao ga u javnost. Ispada da se i tu nešto htjelo zataškati. I kako onda imati povjerenja da institucije rade svoj posao? Da ga rade pošteno? A kako je onda kada se običan građanin nađe u takvim situacije, da li se onda i u tim situacijama manevrira bitnim činjenicama, kako bi se “spasili” neki tamo moćnici?
