Neku sirotu djecu toliko zatrpaju igračkama da im time ubiju svaku želju

Čovjek je oduvijek bio sakupljač. Taj svoj evolucijski rep vučemo za sobom cijelom povijesti čovječanstva kao dijete svoju omiljenu dekicu. U suvremenu svijetu barem u većem dijelu čovječanstva ne postoji opasnost od gladi. U svakom trenutku možemo otvoriti hladnjak ili otići u prodavaonicu u susjedstvu. Hrana je svugdje dostupna kao i odjeća. Nikad dostupnija nego danas, osim ako izuzmemo strah od kataklizmičkih pojava koje bi nas nakratko mogle odvojiti od tih resursa.

Naša sakupljačka strast najviše je došla do izražaja na početku pandemije kada su se munjevito praznile police dućana. Nismo se pri tome vodili nekom racionalnom logikom ili računicama koliko nam stvarno čega  treba, nego smo se trudili da gomila bude čim veća pa makar na kraju zalihama istekao rok trajanja.

Posebno volimo gomilati stvari za djecu. Neku sirotu djecu roditelji i rodbina toliko zatrpaju igračkama da im ubiju svaku želju za tim da nešto priželjkuju. Prekopajte u svojim sjećanjima koliko vam je više uzbuđenja donosila sama želja od žuđenog predmeta. Mnoge od priželjkivanih stvari nikad nismo ni dobili, ali odmakom vremena te žudnje su vam postale ne smo suvišne, već i smiješne. Kako smo mogli venuti za tom glupošću?

I odrasli, ne samo djeca, vole gomilati nepotrebne stvari. Zamislite da se morate seliti. Tek tada biste shvatili koliko stvari godinama netaknuto stoji u ormarima. Koliko sitnica samo skuplja prašinu? Ali kupili ste ih da biste zadovoljili trenutnu žudnju, onaj kratkotrajni užitak koji donosi nova stvar, kao djetetu nova igračka.

Kako savladati taj kratkotrajni poriv? Kako ga odgoditi da bismo racionalizirali je li nam stvarno potreban? Kad bismo to uspjeli, život bi nam bio puno jednostavniji. No, malo tko teži za jednostavnošću jer iziskuje određenu discipliniranost, čvrstoću karaktera.

A većina nas nije sazdana tako, već od brojnih slabosti, potrebe da sami sebi ugađamo, da nam drugi ugađaju, da se šepurimo. A potrošački mentalitet je upravo sazdan na tome. Zato smo se tako lako dali upregnuti u mentalitet da stalno trebamo nešto novo i da je nužno  trošiti i gomilati. Mir nas previše uznemiruje pa stvaramo buku i kaos kako ne bismo slušali sami sebe.

Ostavi komentar